Putnici kažu kako su iz Osijeka krenuli u 13 i 30 na put koji traje nešto više od sat vremena, a nakon više sati putovanja nisu došli ni do pola puta
Petak poslijepodne, vrijeme je kada se studenti vraćaju kućama. Kolodvor u Osijek pun je ljudi, torbi i nestrpljenja. Među njima i Klara, studentica koja je tog dana, kao i mnogi drugi, planirala običan put vlakom na relaciji Osijek – Slavonski Šamac. Umjesto rutinske vožnje, doživjela je – kako sama kaže – „priču koju ćemo još dugo prepričavati“.
“Vlak je trebao krenuti u 13:30, ali već na samom početku kasnimo 20 minuta. Krenuli smo tek u 13:50”, započinje Klara.
No kašnjenje nije bilo jedini problem. Na relaciju je, prema riječima putnika, poslan najmanji vlak, nedostatan za velik broj ljudi koji redovno putuju petkom. Dio putnika nije ni uspio ući, dok su drugi stajali u prolazima, stisnuti bez prostora – prizor koji, kako tvrde, nije iznimka nego pravilo.
Nakon tek 15 minuta vožnje, vlak staje – između Čepin i Vladislavci. Bez objašnjenja: “Nitko nam ništa nije rekao. Stajali smo i čekali, bez ikakvih informacija”, prisjeća se Klara.
Informacije su putnici počeli skupljati sami, osluškujući razgovore drugih. Navodno se vlak nije mogao pokrenuti. No službene potvrde – nije bilo. U međuvremenu, neki su odlučili izaći iz vlaka i pješice krenuti prema cesti. Kako je vrijeme prolazilo, frustracija je rasla. Nakon pola sata čekanja, jedan od putnika kontaktirao je službu Hrvatskih željeznica gdje su dobili pomalo začuđujući odgovor u 21. stoljeću gdje se komunikacije prenose vrlo brzo.
“Rečeno nam je da oni nemaju nikakvu informaciju. Čak su tvrdili da je vlak u Strizivojna, jer bi po voznom redu trebao biti tamo”, govori Klara. Odgovor je bio kratak: javit će se kada nešto saznaju.
Tek nakon 50 minuta čekanja, pojavljuje se kondukter s prvom službenom informacijom – tehnički kvar. Najavljeno je da će za 10 do 15 minuta doći drugi vlak. No bez dodatnih pojašnjenja: odakle dolazi, kamo ide i što to znači za putnike.
“Iz razgovora osoblja smo načuli da vlak dolazi iz Osijeka. Tada nam je postalo jasno – ne idemo kući, vraćamo se nazad”, kaže Klara.
Nakon sat vremena stajanja usred ničega, potvrda napokon stiže: putnici se vraćaju u Osijek. Tamo ih, prema riječima konduktera, čeka vlak za Strizivojnu u 15:26. No ni taj vlak ne vozi do konačnog odredišta. Drugim riječima – putnici dalje moraju sami.
“Nitko nam nije rekao kako ćemo dalje do Slavonskog Šamca. Niti se itko ispričao”, naglašava Klara.
Vlak je s mjesta kvara krenuo tek u 15:15 – 75 minuta nakon zaustavljanja i 25 minuta nakon što je najavljen dolazak zamjenskog vlaka „za deset minuta“. Putnici razumiju da se kvarovi događaju. No, kako ističu, problem je u učestalosti takvih situacija na ovoj relaciji – i u načinu komunikacije.
“Najgore je što nema informacija. Nitko ništa ne govori. Ostavljeni smo da sami nagađamo što se događa”, zaključuje Klara.
Na kraju, ostaje gorak dojam: besplatne studentske i umirovljeničke karte ne bi smjele biti opravdanje za nedostatak osnovne usluge – pravovremene informacije, adekvatan prijevoz i minimum poštovanja prema putnicima.
Uputili smo i upit Hrvatskim željeznicama o ovakvim i sličnim slučajevima koji su nažalost pre česti u današnje vrijeme kad je željeznica u svijetu jedan od najpopularnijih oblika prijevoza.
