Studijski program trenutačno je u završnoj fazi pripreme i postupka inicijalne akreditacije. Riječ je o petogodišnjem integriranom prijediplomskom i diplomskom studiju koji donosi 300 ECTS bodova te akademski naziv sveučilišni magistar medijacije
Hrvatska bi za nekoliko godina mogla dobiti prve visokoobrazovane stručnjake za medijaciju. Naime, na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku planira se pokretanje petogodišnjeg integriranog sveučilišnog studija medijacije, koji bi trebao započeti već iduće akademske godine. Nakon završetka studija Hrvatska bi, za otprilike šest godina, dobila prvu generaciju diplomiranih medijatora, javalja Hina.
Riječ je o interdisciplinarnom programu koji će povezivati više znanstvenih područja te kombinirati teorijska znanja i praktične vještine, a cilj je obrazovati stručnjake za mirno rješavanje sukoba u različitim društvenim i profesionalnim okruženjima.
Medijatori dolaze iz različitih profesija
U Hrvatskoj danas medijatori dolaze iz brojnih profesionalnih područja. Uz pravnike, odvjetnike i suce, među njima su i stručnjaci iz gospodarstva, ljudskih resursa, obrazovanja, zdravstva, tehničkih i društvenih znanosti, javne uprave te poduzetništva.
“Ta interdisciplinarnost jedna je od ključnih snaga medijacije jer omogućuje kvalitetnije razumijevanje različitih vrsta konflikata”, ističe voditeljica Hrvatske udruge za medijaciju (HUM) Suzana Fugaj.
U službenom Registru medijatora trenutačno je upisano više od 1200 osoba, no većina se medijacijom bavi tek kao dodatnom profesionalnom aktivnošću. Fugaj naglašava kako, unatoč velikom broju registriranih medijatora, u Hrvatskoj i dalje nedostaje sustavno akademsko obrazovanje u tom području.
Prema Izvješću o radu HUM-a za 2025. godinu, u toj je instituciji bilo aktivno 15 medijatora koji su provodili medijacijske postupke.
Medijacija sve prisutnija u različitim sporovima
Medijacija se danas koristi u brojnim vrstama sporova – od građanskih, trgovačkih i obiteljskih do radnih i susjedskih. Posebno je prisutna u poslovnim i radnim odnosima, ali i u specifičnim područjima poput pomorskih i potrošačkih sporova.
“U praksi sve češće nalazimo medijaciju i u školama, lokalnim zajednicama, zdravstvenim ustanovama i organizacijama, gdje se koristi ne samo za rješavanje sporova nego i za unapređenje komunikacije i prevenciju konflikata”, navodi Fugaj.
Ipak, stručnjaci ističu da još uvijek postoji velik prostor za širu primjenu ovog načina rješavanja sporova.
Besplatna medijacija i manje sudske pristojbe
Za većinu medijatora u Hrvatskoj to još uvijek nije primarno zanimanje, već dodatna aktivnost uz njihov osnovni posao.
“To je posljedica relativno kratke tradicije institucionalne medijacije, ali i činjenice da se medijacija razvija kao interdisciplinarna praksa”, objašnjava Fugaj.
Dosadašnji model obrazovanja temelji se uglavnom na stručnim obukama koje provode ovlaštene institucije. Osnovna obuka obuhvaća teorijski i praktični dio, a nakon nje slijede dodatne edukacije i kontinuirano stručno usavršavanje.
Medijacija je u Hrvatskoj uređena Zakonom o mirnom rješavanju sporova, dok je novi Zakon o medijaciji trenutačno u proceduri donošenja. Predloženim zakonom uvodi se obveza pokušaja rješavanja spora medijacijom u pojedinim slučajevima prije pokretanja sudskog postupka.
Stranke koje aktivno sudjeluju u medijaciji bit će oslobođene plaćanja sudske pristojbe na tužbu ako postupak ne uspije.
Zakonskim prijedlogom predviđeno je i jačanje institucionalnog sustava. Centar za mirno rješavanje sporova trebao bi nastaviti djelovati kao Nacionalni centar za medijaciju, dok bi sami postupci medijacije za građane bili besplatni.
Novi studij u Osijeku
Status medijatora stječe se upisom u Registar medijatora, nakon završene osnovne obuke i ispunjavanja drugih propisanih uvjeta. Ipak, stručnjaci smatraju da bi daljnji razvoj struke trebao uključivati i snažniju akademsku podlogu.
“Medijacija nije samo pravni ili procesni alat, nego i kompleksna društvena vještina koja uključuje psihološke, komunikacijske, organizacijske i etičke dimenzije”, ističe Fugaj. “Zato postoji realna potreba za sustavnijim obrazovanjem koje bi nadogradilo postojeću praksu.”
Upravo iz tog razloga na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku pokrenuta je inicijativa za osnivanje združenog sveučilišnog studija medijacije.
“Obrazovanje studenata temeljni je cilj Sveučilišta, a ono polazi od najnovijih znanstvenih spoznaja i kritičkog promišljanja”, pojasnio je Ured rektora.
Inicijativa je potekla s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, a u projekt su uključeni i Pravni fakultet u Osijeku, Filozofski fakultet, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti te Akademija za umjetnost i kulturu.
“Riječ je o interdisciplinarnom studijskom programu koji povezuje više znanstvenih područja i odgovara suvremenim društvenim izazovima”, navode sa Sveučilišta.
Spoj teorije i prakse
Studijski program trenutačno je u završnoj fazi pripreme i postupka inicijalne akreditacije. Riječ je o petogodišnjem integriranom prijediplomskom i diplomskom studiju koji donosi 300 ECTS bodova te akademski naziv sveučilišni magistar medijacije.
Program će objediniti teorijska znanja i praktične vještine.
“S jedne strane studenti će stjecati temeljna interdisciplinarna znanja o konfliktima, komunikaciji, pravnom okviru te psihološkim, filozofskim i etičkim dimenzijama medijacije”, navode sa Sveučilišta.
“S druge strane, velik naglasak stavljen je na praktični rad i razvoj komunikacijskih i pregovaračkih vještina”, dodaju.
Studij uključuje simulirane medijacijske postupke i stručnu praksu kako bi studenti već tijekom obrazovanja razvijali profesionalni identitet medijatora.
“Studenti bi već tijekom studija trebali steći iskustvo primjene medijacije, a ne tek nakon završetka obrazovanja”, ističu sa Sveučilišta.
Planirana kvota je 30 studenata godišnje, a očekuje se interes kandidata iz različitih područja – od javnog sektora i nevladinih organizacija do obrazovanja i gospodarstva.
“Medijacija ne rješava samo pravne sporove nego prije svega ljudske odnose, komunikaciju i povjerenje i zato njezin razvoj dugoročno doprinosi ne samo učinkovitijem rješavanju sporova nego i razvoju kulture dijaloga u društvu”, zaključuje Fugaj.
