Kad je otišla raditi u Austriju štedjela je za polaganje C+E kategorije i želja joj je raditi u špediciji
Prometni “divovi“ – šleperi“ – u europskim su dimenzijama dugi oko 16 metara, a što odgovara koloni od tri do četiri osobna automobila. Uz to, prazni su teški između 13 i 16 tona, puni i do 40 i kao takvi nisu za svakog vozača. No, ne i za 22-godišnju Slavonku Helenu Vekić, rodom iz Miholjačkog Poreča koja je ponosna vlasnica dozvole upravo za tu vrstu teretnog vozila!
Nakon što je dugo vremena živjela u Osijeku gdje je i radila u jednoj osječkoj pozamanteriji, trake, konce, igle i materijale odlučila je u Austriji zamijeniti upravljačem šlepera i kako kaže, tako ostvariti dugogodišnju želju.
“Vozačku dozvolu B kategorije imam otkako sam navršila 18 godina, a kako je moj pokojni otac cijeli život vozio kamion, odmalena sam zaljubljena u tu vrstu vozila. Kad sam doselila u Knittelfeld nadomak Graza gdje sam najprije radila u pekarnici, a sad još uvijek čistim, uspjela sam uštedjeti za polaganje šlepera“, ispričala je za SiB.hr ova simpatična djevojka.
Želi krenuti očevim stopama
Riječ je, stručno nam pojašnjava, o kategoriji C+E, za vožnju kamiona s prikolicom, a vožnja u njemu, dodaje, odavno joj je (ne)ispunjeni san.
Naime, pismeni je ispit uspješno riješila, unatoč činjenici da ranije nije govorila njemački jezik. U ožujku pak polaže vožnju i nimalo ne sumnja da će uspjeti. Uz to, naglašava, želi krenuti očevim stopama. Vjeruje, kaže, da je on negdje gore čuva i da je ponosan na nju,
“Instruktor je prezadovoljan i kaže da sam dosta opuštena, a kako ne bih bila kad sam u kabini vozila u kojoj sjedim odmalena. Tata mi je nekada znao dati da vozim po parkingu i već tada sam vidjela da je to moj poziv“, priča nam Helena koja ima veliku podršku majke, brata, ali i dečka te prijateljica koje se, kaže kroz smijeh, ne mogu načuditi što voli voziti tako veliko vozilo.
Mama se “pomirila” s njezinom odlukom
I mama ju je pitala, kaže, ne može li voziti nešto ženstvenije i općenito se odlučiti za posao primjerenijim djevojkama. No zna, ističe Helena, da je to njezina velika želja godinama pa lakše prihvaća činjenicu da radni vijek želi provesti na cestama.
“Za sada mi je cilj voziti po Austriji, a kasnije i neke dalje rute. I dečko Petar, inače rodom iz Lapovaca vozi kamion pa mi je stvarno velika podrška i razumije tu moju ljubav prema šleperima“, priča nam Helena kojoj je lakše sjesti za upravljač velikog, a ne manjeg vozila.
Helena je u Austriju otišla bez obitelji pa je time i svaka njezina odluka dvostruko teža. Kad je odlučila otići, prisjeća se, bilo je suza i plakanja, no znali su da je ona odlučna u svojoj namjeri.
Upravljač draži od igle i konca
“Još samo da dobijem kod 95 – potvrdu na vozačkoj dozvoli da sam profesionalno osposobljena za prijevoz tereta ili putnika, odnosno da se mogu baviti i špedicijom što mi je želja, neće mi biti kraja“, ne krije ova simpatična Slavonka koja ne miruje ni u slobodno vrijeme.
Naime, iako je zatvorila obrt za hekleraj koji je otvorila prije nekoliko godina, još uvijek rado uzme u ruke konac i iglu i stvara neobične lutke. Ipak, upravljač joj je draži. I to ne bilo kakav.
“U Hrvatskoj znam ceste pa bih voljela voziti negdje gdje još nisam bila. Naravno, Slavonija mi je u srcu, baš kao i grad Osijek gdje sam živjela prije odlaska u Austriju“, poručuje Helena koja kad ima vremena obvezno obiđe obitelj i prijatelje koje je ostavila ovdje. Nada se, reći će, ne i zauvijek.
