Ovo jelo najčešće se priprema i jede od kasne jeseni do kraja zime, počevši od svinjokolje, preko božićnih i novogodišnjih blagdana, pa sve do Sveta tri kralja, a nerijetko i do kraja veljače
Prava slavonska hladetina jedno je od najprepoznatljivijih zimskih jela slavonske kuhinje, duboko vezano uz svinjokolju, obiteljska okupljanja i stare običaje. Riječ je o jednostavnom, ali strpljivo pripremanom jelu, koje se ne radi na brzinu i bez improvizacija. Upravo u tome leži njezina čar koju Slavonci ne preskaču.
“Živim sama godinama i iako kažu da se hladetina pravi takoreći “na veliko” i za više ljudi, ja doista napravim velik lonac i jedem je danima. Ne pravim svinjokolje, no prijatelji koji je prave uvijek mi daju kožice, uši, repove i ostalo za hladetinu koju obožavam”, rekla nam je Retfalčanka Sandra.
Inače, ovo jelo najčešće se priprema i jede od kasne jeseni do kraja zime, počevši od svinjokolje, preko božićnih i novogodišnjih blagdana, pa sve do Sveta tri kralja, a nerijetko i do kraja veljače. Iako se danas može pripremati tijekom cijele godine, slavonska hladetina i dalje ostaje simbol zime, tradicije i sporog, domaćeg kuhanja.
Kuhanje na laganoj vatri
Za slavonsku hladetinu koriste se svinjske nogice, koljenica ili komadi kožice s nešto mesa, a često i svinjske uši koje joj daju puninu okusa i omogućuju prirodno želiranje. Meso se najprije temeljito očisti, opere i po potrebi opali te ostruže kako bi hladetina nakon kuhanja ostala bistra. Taj korak smatra se iznimno važnim i ne preskače se.
Meso se zatim stavlja u veliki lonac i zalije hladnom vodom tek toliko da bude prekriveno. Kuha se polako, na laganoj vatri, bez miješanja i bez potpuno poklopljenog lonca. Tijekom početka kuhanja redovito se skida pjena jer upravo taj postupak osigurava bistrinu juhe, što je jedan od glavnih znakova dobre hladetine.
Kruh, salata i – rakija
Kako kuhanje odmiče, dodaje se cijela glavica luka, lovorov list i crni papar u zrnu, dok se sol dodaje tek pred kraj kako meso ne bi postalo tvrdo. Pred završetak kuhanja dolazi i češnjak, sitno sjeckan ili protisnut, koji hladetini daje prepoznatljiv slavonski potpis. Po želji se može dodati i malo octa, iako taj dodatak nije obavezan i razlikuje se od kuće do kuće.
Kada je meso potpuno kuhano, vadi se iz lonca, odvaja od kostiju te sitno reže ili trga. Raspoređuje se u zdjele ili tanjure, a po njemu se lagano posipa mljevena slatka crvena paprika. Važno je da paprika ne ide u lonac, već izravno na meso. Juha se potom procijedi i pažljivo prelije preko mesa.
Hladetina se ostavlja na hladnom mjestu, najčešće preko noći, kako bi se potpuno stegla. Tradicionalno se jede uz kiseli luk, kiselu papriku ili turšiju, uz obavezan kruh i, kako Slavonci vole reći, čašicu rakije za cirkulaciju.
