Danas radi u jednoj od najstarijih i najvećih dobrotvornih organizacija u Irskoj – Society of St. Vincent de Paul
Ovotjedna priča vodi nas u Balbriggan, mali irski gradić uz more, gdje upoznajemo Ramot Akinyemi – ime koje se ne zaboravlja lako, kao ni priča koja stoji iza njega. Ramot dolazi iz Vinkovaca, odnosno Ivankova, a kroz sarkazam kaže kako njezino ime nosi povijest staru nekoliko stoljeća – možda, no ne u Slavoniji… Njezina obiteljska priča spaja Nigeriju i Hrvatsku, a životna dodaje još i Irsku u jedan sasvim prirodan mozaik.
Ramot je odrasla u Vinkovcima i Ivankovu, bez velikih drama i bez osjećaja da je “drugačija”. Otac joj je iz Nigerije došao studirati u Osijek krajem sedamdesetih, ondje upoznao njezinu majku i s vremenom se obitelj trajno ukorijenila u Slavoniji. Kako sama kroz smijeh kaže, otac joj je vrlo vjerojatno prvi “nigerijski Šokac”.
Odlazak bez bijega i bez prisile
Odlazak u Irsku nije bio bijeg, nego čista radoznalost. Prije deset godina odlučila je probati nešto novo, bez velikog plana ali s jasnom željom da vidi kako izgleda život izvan poznatih okvira. Danas, desetljeće kasnije, Irsku bez zadrške naziva domom – i to ne iz navike, nego iz osjećaja.
Jedan od prijelomnih trenutaka bio je onaj sasvim životni: kad joj je sin krenuo u školu i kad je započela posao blizu kuće. Tada se, kaže, sve posložilo. Irska više nije bila privremena stanica, nego mjesto gdje se živi, planira i diše svakodnevica.
Trgovina u krvi i napredovanje bez prečaca
Profesionalni put bio je jednostavan, ali ne i lagan. Trgovina joj je, kako sama kaže, “u krvi” jer je odrasla u obitelji koja se njome bavila. U Irskoj je krenula od osnovnih pozicija, ali je brzo napredovala. Bez velike filozofije, ističe da se rad, upornost i iskren odnos prema poslu ovdje itekako prepoznaju.
Danas radi u jednoj od najstarijih i najvećih dobrotvornih organizacija u Irskoj – Society of St. Vincent de Paul. Kroz mrežu dobrotvornih trgovina donacije se pretvaraju u konkretan oblik pomoći zajednici. Od odjeće i namještaja do financijske pomoći onima kojima je najpotrebnija, sve se vraća ljudima, bez osuđivanja i bez velikih pitanja.
Iza mitova o socijali i “lakom životu”
Posebno zanimljiv dio razgovora otvara temu migracija i pomoći izbjeglicama. Ramot bez uljepšavanja govori o stvarnim uvjetima života ljudi u kampovima i razbija mitove o “lagodnom životu na socijali”. Pomoć postoji, ali je skromna, a nesigurnost svakodnevice velika. Upravo zato naglašava koliko je važno da pomoć ima strukturu i dostojanstvo.
Kad govori o Irskoj, Ramot to čini s toplinom. Irce opisuje kao iskreno otvorene, darežljive i nenametljive u svojoj solidarnosti. Iako priznaje da savršenstvo ne postoji, teško pronalazi ozbiljne zamjerke – osim jedne, svima dobro poznate: kroničnog nedostatka stanova i visoke cijene smještaja.
Dom nije uvijek ondje gdje si rođen
Na pitanje o povratku u Hrvatsku, odgovor je iskren i nenametljiv: “Nikad ne reci nikad”, ali trenutno se ne snalazi u životu koji je nekad bio njezin. Hrvatska joj nedostaje zbog obitelji i prijatelja, ali svakodnevni mir, jednostavnost i osjećaj sigurnosti pronašla je u Irskoj. Ova priča nije o idealnoj zemlji, nego o mjestu gdje se život složio – tiho, bez velikih riječi, ali s puno smisla.
