Na Arizonu smo krenuli bez velikih očekivanja, ali s puno pitanja. Što je ostalo od nekadašnjeg trgovačkog fenomena o kojem su se pričale legende?
Arizona tržnica u susjednoj Bosni i Hercegovini nastala je krajem 90-tih godina, u vremenu kada je rat tek završio, a ljudi su pokušavali pronaći nove načine preživljavanja. U Brčko distriktu, na mjestu koje je tada bilo gotovo ničija zemlja, počeli su nicati improvizirani štandovi, barake, kombiji pretvoreni u pokretne trgovine. Nije bilo velikih planova ni strategija – postojala je samo potreba. Potreba da se trguje, da se zaradi, da se život nastavi.
Ubrzo se pročulo da se ondje može kupiti sve. I jeftino. Ljudi su počeli dolaziti iz svih krajeva regije, a Arizona je rasla organski, gotovo divlje, bez jasnih pravila, ali s jasnom svrhom: biti mjesto susreta ponude i potražnje, nade i snalažljivosti.
Zlatno doba jednog fenomena
Svoje zlatno doba Arizona je doživjela početkom 2000-ih. Tada su se vikendom stvarale kolone automobila, a parkirališta su bila prepuna. Autobusi su dovozili kupce iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Mađarske. Dolazilo se organizirano, s popisima i praznim prtljažnicima. Brojni Hrvati su tamo pronašli i izvor prihoda pa su dolazili s narudžbama i preprodavali isto u domovini.
Cjenkanje je bilo obavezno. Ako se nisi cjenkao, kao da nisi ni bio na Arizoni. Kupovalo se sve – od trenirki s poznatim logotipima, preko tepiha, kožnih jakni, bušilica, televizora, do potpuno beskorisnih, ali neodoljivih sitnica. Arizona nije bila samo tržnica; bila je iskustvo, izlet, mali društveni ritual, a na kraju su obavezno morali “pasti” ćevapi. Kasnije je Arizona postala toliko poznata da je čak i bend Zabranjeno pušenje ovjekovječio u svojoj pjesmi.
Gdje se nalazi i kako do nje
Smještena je 15 kilometara od Brčkog, na cesti koja povezuje Orašje i Tuzlu. Mnogi je znaju i pod imenom Koridor. Od Osijeka nam je trebalo oko sat i pol vožnje, uključujući i čekanje na granici, što ju i danas čini relativno dostupnom za jednodnevni izlet. Na povratku se morate spremiti na nešto duže čekanje zbog graničnog režima za one koji nemaju dokumente Europske unije.
Kako se približavate, krajolik se ne mijenja dramatično. Nema velikih natpisa ni modernih trgovačkih centara. I onda, odjednom, nizovi štandova, baraka, hala, parkirališta. Arizona se ne najavljuje. Ona se jednostavno – pojavi.
Arizona danas: tiša, ali živa
Danas Arizona više nije ono što je bila. Nema gužvi kakve su se nekad stvarale, nema euforije, nema mase. Kupaca je osjetno manje iz godine u godinu. No, unatoč tome, ona i dalje živi.
Trgovci priznaju da su vremena teža, ali i dalje uspijevaju „pokriti se“: “Dobro je. Nije kao nekad, ali još uvijek uspijemo zaraditi dovoljno”, govori nam jedan od njih, sliježući ramenima kao da govori o vremenu.
Kopije, ali dobre kopije
Jedna od prvih stvari koju primjećujete su brojni štandovi s krivotvorenom robom poznatih marki. Logotipi su poznati, cijene sumnjivo niske, ali rekli bismo iznenađuje kvaliteta. Pogledate li etiketu vidjeti ćete kako se većinom radi o robi iz Turske koja je nekad bila sinonim upravo za kvalitetni pamuk. Na patikama pak prevladavaju etikete Vijetnam dok prosječni promatrač po ničem neće moći shvatiti kako se radi o krovotvorinama. Iste ćete tako kupiti po cijeni od 15 do 30 eura, a ako kupiti više pari, popust je neizostavan.
Uz to, Arizona i dalje nudi impresivan izbor tepiha i zavjesa. Redovi, boje, uzorci, teksture – sve je tu. Od minimalističkih do orijentalnih, od modernih do onih kakve su imale naše bake.
Sve dok pojedeš ćevape
Posebna su priča odijela za svatove. Trgovci vam ih, kako kažu, mogu prekrojiti dok vi pojedete ćevape. I ne zvuči kao marketinški trik – zvuči kao realnost Arizone, gdje je sve brzo, fleksibilno i prilagođeno kupcu. Ukoliko netko nema ono što vi tražite, budite sigurni kako će vas uzeti za ruku i odvesti na neki od susjednih štandova koji imaju upravo to što vi tražite.
Tu je i velika ponuda jeftine kineske tehnike: mali kućanski aparati, svjetiljke, kablovi, gadgeti za koje niste znali da postoje, ali vam se čine korisnima čim ih ugledate pa ćete vjerovatno dio novca potrošiti upravo na nešto što vam nikad neće zatrebati.
Život između štandova
Iako kupaca nema kao nekada, u rijetkim ugostiteljskim objektima koji posluju dugi niz godina gotovo su svi stolovi puni. Ljudi sjede, jedu, piju kavu, razgovaraju, a hrana vam dolazi kao na tekućoj traci pa nema mjesta dugom zadržavanju jer na vratima već čeka netko drugi.
Trgovci su i dalje ljubazni, komunikativni i što je najvažnije spremni na cjenkanje. Tako smo, primjerice, tepih odlične kvalitete s početnih 250 eura spustili na 150 eura. Imali smo dojam da bi cijena išla i niže da smo zaista pokazali ozbiljnu namjeru kupnje.
Tko danas dolazi?
Na parkiralištima se danas rijetko viđaju strane registracije. Siječanj i veljača smatraju se mrtvom sezonom – tada je najmanje posjetitelja, a i sami trgovci priznaju da jedva čekaju proljeće.
No unatoč svemu, Arizona ne nestaje. Ona se prilagođava, smanjuje, transformira. Nije više fenomen kakav je bila, ali je i dalje simbol jednog vremena, jednog mentaliteta i jedne posebne vrste trgovine koja se ne može preseliti u shopping-centre.
