Kesten pire, talijanska krempita, osječki kolač, baklava, ali i osvježavajuća limunada prepoznatljive su slastice ove, Osječanima omiljene slastičarnice
U okviru serijala ”Poduzetnici u Slavoniji i Baranji” svake druge nedjelje predstavljamo priču o lokalnim pojedincima koji dokazuju to kako Slavonija i Baranja, unatoč brojnim mišljenjima i predrasudama, postaju plodno tlo za razvoj brojnih poduzetničkih inovacija.
Ove nedjelje pišemo o obitelji Aziri koja gotovo stotinu godina drži slastičarnicu u Donjem gradu. Ovo je četvrta generacija obitelji koja je primjer ljubavi prema poslu koja se proteže već četiri generacije i – ne staje.
Kad bismo napravili listu najduže “živućih“ lokala u Osijeku, slastičarnica “Orijent“ bila bi pri vrhu. Respektabilnih 80 godina postojanja koje obilježava ove godine, ova slastičarnica poznata ne samo Donjograđanima, već i stanovnicima drugih dijelova grada, ovo će mjesto za nekoliko mjeseci dobiti novo ruho.
Talijanska krempita, kesten pire, baklava ili pak čuvena limunada zaštitni su znaci ove obiteljske slastičarnice koju vodi obitelj Aziri – 58-godišnji Hazir i toliko mu stara supruga Redžija, 34-godišnji sin Berat, a u posao se povremeno uključi i 22-godišnja kći Isra.
Od samoukih slastičara do ugostitelja
Radi renovacije, pronašli smo ih tek nekoliko lokala dalje gdje u međuvremenu pripremaju svoje čuvene specijalitete koje postoje već četvrtu generaciju.
“Suprugov djed je otvorio radnju davne 1946. godine, a naslijedio ju je svekar te potom moj suprug. Djed je bio samouk, svekar je završio za kuhara kao i moj suprug koji je ugostitelj i to je tradicija koju, hvala Bogu, nastavljamo preko sina i kćeri“, priča nam Redžijia, inače krojačica po struci, no u slastičarstvu je, ističe, oduvijek.
Njezina je obitelj ranije držala dvije slastičarnice u Gornjem gradu pa je i ona, ističe, zavoljela taj posao i škare zamijenila kuhačom i pjenjačom.
Jedinstveni recepti već spomenute talijanske krempite ne mijenjaju se sve ove godine. U Osijeku, kaže nam Redžija, nitko nema recept ove slastice s kremom kuhanom na pari. Iako postoje, reći će, puno brže i jednostavnije metode za pripremu kreme, oni od tradicionalne nisu odustali.
Tajne dobre suprugove šampite
“Kako kažu, ako vam kažem recept morat ću vas ubiti“, kroz smijeh priča Redžija koja je i preseljenjem u privremeni lokal nastavila s nadaleko poznatom kremom za krempite kuhanoj na pari.
Kad u pitanju šampita, kaže, nitko je ne pravi bolje od njezina supruga, a tajna je, odat će nam ipak, u pravilnom tučenju bjelanjaka. Uz to, sirup je, pojašnjava, također nužno pravilno skuhati i točno pogoditi vrijeme kad se dodaje u kolač.
Ništa manje poznat nije niti sladoled, rađen s pravim, kuhanim mlijekom. Sreća je, ističe, što je zima pa trenutno sladoled kojeg ne prave u zamjenskom objektu i nije tražen. No zato svi već spomenuti kolači i brojni drugi jesu, uključujući i baklavu koja je baklava, u šali kaže, samo s orasima, a sve drugo ne treba nositi taj naziv. Također, tražen je i kesten pire, u obitelji Aziri rađen na način da se prerađuje sirov i ručno se melje, što mu daje poseban okus.
I u gostima – kolači
“Slastičarstvo vam je posao bez radnoga vremena i tu nema odmora. Mogli smo godinama prijeći na neke jednostavnije varijante, no upravo je čar u tome da sve radimo kao što se radilo nekada“, kaže nam Redžija, dodajući da posao nije stao niti u koroni, a na što su posebno ponosni.
Ima li vremena za opuštanje, pitamo je, a ona će reći da je njoj i sama priprema kolača opuštanje. Uživaju provoditi vrijeme s prijateljima koji su, kaže kroz smijeh, zaduženi za pripremu slanih jela, dok će ona rado donijeti koji od svojih slatkih specijaliteta.
“Kroz godine stekli smo puno prijatelja. K nama dolaze i ljudi koji su u svojoj mladosti dolazili u “Orijent“, koji su ovdje pronašli svoje prve ljubavi i nerijetko posjet završi pričom o raznim dogodovštinama unatrag pola stoljeća“, priča nam Redžija, naglašavajući da i danas Osječani iz drugih dijelova grada dolaze k njima na kolač ili pak čuvenu limunadu.
Dvojba oko novoga naziva
Ona će pak rado otići u centar s prijateljicama, suprug također sa svojim društvom, no s obzirom na količinu posla i činjenicu da rade i subotom i nedjeljom, takva su druženja rijetka.
Provodeći vrijeme u kuhinji gotovo cijeli dan, Redžija, ali i njezin suprug nisu se zasitili kuhanja. Kaže kako je Hazir ekspert za kuhanje fiš paprikaša, a ona ne propušta dan da obitelji ne pripremi kuhano jelo, najčešće tjesteninu s raznim koju vole njezina djeca.
A dok se dobro poznati lokal ne renovira, kaže, razmišljaju i o uvođenju nekih noviteta poput kolača i torti s marcipanom, ali i možda drugim nazivom lokala što je sinova želja.
“Ja bih da ostane prvotni naziv, jer smo po tome nadaleko poznati, no vidjet ćemo hoćemo li mijenjati ili ne, nismo još odlučili“, kaže nam i dodaje da ono što će zacijelo ostati isto jest asortiman radi kojeg se svrstavaju među najpoznatije slastičare u gradu i šire.
Brojne narudžbe torti i kolača
A što je, osim izvrsne recepture, potrebno za slastice koje oduševljavaju godinama? Redžija kaže da je najvažnije biti “u slastici“ tijekom pripreme, jer ako nisi skoncentriran, naglašava, neće ti uspjeti.
“Dogodilo se i suprugu i meni da nam kolač, odnosno krema nije uspjela i naravno, bacimo je, jer želimo gostima pružiti savršen, onaj njima poznati okus“, priča nam, dodajući da se torte i kolači nerijetko traže i na više komada, posebice uoči vikenda, a torte se naručuju ne samo iz Osijeka, već i okolice.
Štoviše, narudžbe primaju i iz osječke bolnice, ali i raznih tvrtki koje za svoje radnike u jutarnjim satima naručuju kolače. Ovu obitelj tako znaju gotovo svi, ne samo u Donjem gradu, već i šire, a u što smo se uvjerili i mi tijekom posjeta u privremenom lokalu.
“Nismo nikada pomišljali o preseljenju, niti o gašenju lokala. S kolačima smo takoreći srasli i to je dio ne samo našeg života, već i života brojnih generacija Osječana. Na to smo posebno ponosni“, naglašava ova slastičarka.
Serijal ”Poduzetnici u Slavoniji i Baranji” otkriva inspirativne priče ljudi koji svojim radom, vizijom i inovacijama doprinose razvoju poduzetništva na našim prostorima. Obitelj Aziri ne samo da je razvila 80-godišnju tradiciju, već je Osijek stavila na mapu najpoželjnijih slastičarnica u Slavoniji i Baranji.
Za dva tjedna nastavljamo predstavljati pojedince čije priče svjedoče o napretku i prosperitetu Slavonije i Baranje u poduzetničkom svijetu. Ako i vi znate za neku poduzetničku priču ili ste sami poduzetnik/ca u Slavoniji i Baranji, javite nam se na e-mail adresu redakcija@sib.hr.