Ovaj video nije samo još jedna priča iz Irske, nego podsjetnik da se iza svakodnevnih tema često kriju dublja pitanja
U novom videu Bećar priče vode vas na pomalo neočekivano mjesto – u gradsku vijećnicu jednog od gradova koji čine Dublin (!?), gdje razgovaramo s Borisom Tomašem, Hrvatom koji u Irskoj vodi projekt pametnog grada – znanost i budućnost urbanog života. Sve počinje ležerno, uz smijeh i sitnice, ali vrlo brzo shvaćamo da se iza tog opuštenog tona krije priča koja otvara puno širu sliku Dublina i Irske.
Dublin koji zapravo nije jedan grad
Već na početku Boris nam razbija jednu veliku zabludu: Dublin nepostoji, tj. Dublin zapravo nije jedan grad. Administrativno je podijeljen na četiri dijela, svaki sa svojim vijećem i načelnikom. Iako to zvuči komplicirano, u praksi ljudi to gotovo i ne primjećuju – grad funkcionira glatko, bez osjećaja podjela, što nekome izvana može biti prilično iznenađenje.
Kad smo se dotaknuli pojma “smart city”, shvaćamo koliko se taj izraz često krivo koristi. Boris objašnjava da pametan grad nisu aplikacije ni futuristički gadgeti, nego način razmišljanja. Riječ je o tome kako knjižnice, kultura, infrastruktura i tehnologija rade zajedno kako bi građanima olakšali svakodnevni život.
Tehnologija koja se ne vidi, ali se osjeti
Jedan od projekata na kojem radi posebno zapinje za uho – praćenje kvalitete vode u gotovo stvarnom vremenu. U Irskoj, gdje obilnija kiša može brzo stvoriti probleme, ovakvi sustavi doslovno znače razliku između zdravlja i bolesti. Tu se jasno vidi kako tehnologija, kad se pametno koristi, postaje nevidljiv, ali ključan dio svakodnevice.
Razgovor je postao osobniji kad smo se dotaknuli Borisova odlaska iz Hrvatske. Iza sebe je ostavio sigurnu akademsku karijeru i stabilan život, ali je odlučio riskirati i krenuti ispočetka. Dok ga slušamo, postaje jasnije da to nije bila odluka iz nužde, nego iz želje za izazovima i drugačijim okruženjem.
Umjetna inteligencija bez panike
Naravno, nismo mogli izbjeći temu umjetne inteligencije. Umjesto senzacionalizma i straha, Boris nudi miran pogled: neki poslovi će nestati, ali će se otvoriti novi prostori za kreativnost i razvoj. Najzanimljivija je njegova ideja da je prava vrijednost tehnologije vrijeme koje nam može vratiti – ako ga znamo iskoristiti.
Dotaknuli smo se i politike, uspoređujući Irsku i Hrvatsku. Dok je hrvatska politika često glasna i emotivna, irska djeluje tiše i stabilnije. Boris smatra da Irskoj ponekad nedostaje hrabrosti za veće iskorake, ali da upravo ta smirenost donosi dugoročnu ravnotežu.
Zašto negativnost uvijek ima jači mikrofon
Poseban dio razgovora posvetili smo negativnosti u medijima i društvu. Razmišljamo zašto su loše vijesti uvijek glasnije i zašto ekstremni stavovi lakše dolaze do publike. Boris podsjeća da smo kao ljudi evolucijski programirani reagirati na opasnost, ali da to ne znači da je ona jedina stvarnost.
Na kraju, razgovor se prirodno smirio i pretvorio u razmišljanje o životu, ravnoteži i budućnosti. Ovaj video nije samo još jedna priča iz Irske, nego podsjetnik da se iza svakodnevnih tema često kriju dublja pitanja. Irska ovdje nije prikazana kao idealna zemlja, nego kao prostor u kojem se može učiti, graditi i – što je možda najvažnije – razmišljati bez prevelike buke.
