Uspoređujući proizvodnju vina i rakije Romić kaže kako je, primjerice, za butelju vrhunskog vina potrebno kilogram i pol voća, dok će za litru dobre rakije trebati i do deset kilograma
Da Slavonci rakiju nazivaju lijekom, kao i to da je aperitiv u brojnim kućanstvima dobro je poznato. Isto tako, mnogi će, posebice u selima, peći rakiju po vlastitu ukusu i za svoje potrebe, no ima i onih kojima je rakija usko vezana za posao.
Je li riječ o unosnome poslu i je li to alkoholno piće dovoljno cijenjeno na našim prostorima upitali smo Dinka Romića, vlasnika destilerije “Jedna rakija“ iz Nemetina.
“Mislim da još uvijek ovaj posao nije cijenjen kako treba. Ne čudi stoga da se jako malo ljudi bavi destiliranjem i proizvodnjom, a to je šteta, jer kulturu pijenja rakije imamo“, kaže nam ovaj poduzetnik, dodajući da je riječ i o zahtjevnom poslu koji iziskuje strpljenja.
Uz to, uspoređujući proizvodnju vina i rakije kaže kako je, primjerice, za butelju vrhunskog vina potrebno kilogram i pol voća, dok će za litru dobre rakije trebati i do deset kilograma.
“Ukoliko je još odležavate kao što to ja radim, onda cijena, reći ću to tako, ide u zrak“, priča nam Romić.
Cijene kakve rakija zaslužuje
Dodaje da se od proizvodnje rakije ne može obogatiti, no moguće je pristojno živjeti. Tu je i konkurencija koja, kaže Romić, uglavnom pravi razne likere, no to se nipošto ne smatra rakijom.
“Malo se ljudi bavi baš destiliranjem i proizvodnjom, a to je šteta, jer je to divan posao. Bilo bi još bolje kad bi se na tržištu postavile cijene kakve rakija zaslužuje“, zaključuje Romić.
S druge strane su i proizvođači za svoje potrebe, a jedan od njih je i mještanin Punitovaca koji voli, kaže, znati što pije pa se još prije nekoliko godina odlučio sam praviti rakiju.
Sve skuplje šljive
“Nažalost, nemam svojih šljiva pa ih kupujem, a i njima je cijena skočila. Nekada je kilogram bio po kunu ili dvije, a sad je kilogram i više od eura. No, još uvijek nisam odustao od tog rituala“, priča nam Punitovčanin.
Na upit što je toliko posebno u rakiji iz domaće proizvodnje, kaže kako je siguran da u njoj nema kemije i raznih dodataka kao što je to slučaj s konzumnim rakijama.
“Ne dodajem nikakvu kemiju ili što slično, već čistu šljivu. Zašto bih kupovao neke čiju kvalitetu ne poznam kad mogu još uvijek ispeći svoju. Onaj tko je probao, kaže da mu je dobra“, ističe naš sugovornik koji kaže kako se ipak ne bi upustio u proizvodnju izvan vlastitih potreba.
