Mirjam koja je prva na osječkoj tržnici počela prodavati donje rublje iz Turske, a potom i donje rublje poznatog hrvatskog brenda. Upravo je taj komad odjeće, kaže, odredio njezin životni poziv.
U okviru serijala ”Poduzetnici u Slavoniji i Baranji” svake druge nedjelje predstavljamo priču o lokalnim pojedincima koji dokazuju to kako Slavonija i Baranja, unatoč brojnim mišljenjima i predrasudama, postaju plodno tlo za razvoj brojnih poduzetničkih inovacija.
Ove nedjelje riječ je o Mirjam Koški koja posao prodavačice na osječkoj tržnici obavlja punih 20 godina i odijeva generacije Osječana i gostiju grada, neprestano prateći modne trendove i nastojeći udovoljiti potrebama svakog kupca.
Još kao 15-godišnjakinja, ova Osječanka često bi svojoj majci Zorki Boroš pomagala u prodaji donjeg rublja na osječkoj glavnoj tržnici. Oduvijek oduševljena primarno donjim rubljem, a potom i tekstilom znala je, kaže, da će jednoga dana i ona ondje prodavati. Od te realizacije do danas prošlo je punih 20 godina i ova, danas 50-godišnjakinja, nije imala niti dana prekida obrta.
“Kad je početkom 2000-ih bila rekonstrukcija tržnice, imala sam svoj štand na istočnome dijelu. Danas imam dva lokala, tri štanda i jednu rolu“, ispričala je Mirjam koja je prva na osječkoj tržnici počela prodavati donje rublje iz Turske, a potom i donje rublje poznatog hrvatskog brenda. Upravo je taj komad odjeće, kaže, odredio njezin životni poziv.
Ljubav koja se prenosi generacijama
Postepeno je uvodila tekstil – haljine, majice, trenirke, hlače, spavaćice, a uz to je imala i prvu “čaraparnicu“ s hrvatskim i turskim te čarapama iz Kine.
S obzirom na uvjete rada na otvorenom, nismo mogli ne upitati odakle tolika ljubav prema tržnici. Mirjam kaže da se zaljubila u to mjesto još kad je kao djevojčica odlazila i na štand oca Josipa koji je ondje prodavao papirnu konfekciju. Uz ispomoć majci, kaže, bilo je logično da nastavi tim putem. Znakovito je da je i njezina sestra Antonela ranije imala obrt, a gdje dalje nego na glavnoj tržnici.
Štoviše, i kći Dorotea kao osnovnoškolka dolazila je nedjeljom na tržnicu pomagati i radila je, kroz smijeh će Mirjam, za “dva cenera“. Majka joj je usadila ljubav prema tekstilu pa je i kao srednjoškolka dolazila u ispomoć, a potom joj je Mirjam, nakon što je u međuvremenu otvorila i lokal na Trgu Ante Starčevića, prepustila posao.
Zbog Osijeka zatvorila butik u Zadru
I to nije sve, jer je u ljeto 2020. godine u centru Zadra također otvorila butik. No, unatoč odličnoj poziciji, susretljivom najmodavcu i odličnom prometu, prošle godine ga je odlučila zatvoriti. Naporan put a i želja da nastavi rad u Osijeku bila je, pojašnjava, razlog zatvaranja.
No, ni za to vrijeme obrt u Osijeku nije stao s radom. Pomagala joj je majka koja joj je i danas desna ruka. Kaže, ima privilegiju da je majka Zorka dobroga zdravlja zbog čega je i u mirovini prijavljena kod nje i radi. Kroz smijeh će reći da se nikada nije priviknula na fiskalnu blagajnu (što je i bio razlog da je zatvorila obrt pet godina prije nego će ga Mirjam otvoriti), no kad kupci navale, kaže, odlično će odmjeriti što će kome najbolje pristajati.
I ne samo to, jer upravo majku, dugogodišnju prodavačicu na tržnici ljudi vole i cijene i nerijetko pitaju gdje je ona “crvena“ gospođa. Imala je Mirjam, kaže, i mlađe prodavačice, no razumljivo, majka joj je najdraža. Upitali smo, a što je s ostatkom obitelji?
– Sin Lean i suprug Željko nisu htjeli ići našim stopama, nego su krenuli, rekla bih, zdravijim putem. Suprug je profesor tjelesne kulture, a sin ide putem nogometnog suca“ kroz smijeh će Mirjam, dodajući da su i njih dvojica bezuvjetna podrška.
Lijepe i manje lijepe strane posla
Upravo kad je o zdravlju riječ, Mirjam će reći da je loša strana posla na tržnici upravo narušavanje zdravlja zbog izloženosti svim vremenskim uvjetima. Ipak, svoj štand neće otvoriti tek u slučaju lošeg vremena i nedjeljom. Uz dodatak konkurencije, kaže, to je sve što može ocijeniti negativnim, a rad dug 20 godina svakako ima puno svojih lijepih strana.
“Kroz godine sam stekla divna poznanstva i prijateljstva s kupcima i uglavnom smo mi prodavači jedni drugima podrška. Primjerice, uvijek kupujem na tržnici, jer volim zdravo i domaće, a ti isti prodavači onda kupuju kod mene i to cijenim“, naglašava Mirjam, ističući i da rad na tržnici omogućuje rad do 12.30 pa je ostatak dana slobodna.
Ljubav prema prodaji na tržnici, kaže, ne može umanjiti niti činjenica da otvara štand svaki dan već oko 7 sati, odnosno nakon 6 ljeti. Niti jako sunce i visoke temperature, ali niti led i smrzavanje na “minusima“, kaže, ne bi je natjerali da mijenja mjesto prodaje.
“Bilo je situacija da smo razbijali led na krovu štanda, da ne znamo gdje bi se skrili od zime, no sve to ima svoje čari. Volim uslužiti svoje kupce i biti im na raspolaganju. Osobito radi činjenice da s godinama na tržnicu dolazi starija populacija i volim im biti na usluzi. Naravno, kupuju i mlađi, ali puno rjeđe, jer općenito prodaja na tržnici opada godinama.
Vrt kao oaza mira
Štoviše, siječanj i veljaču opisuje kao “smrt“ za prodavače na tržnici i ondje se jedva opstaje. Kad je u pitanju prodaja tekstila, Mirjam kaže da se prodaja poveća tek oko ožujka pa i travnja. No odustajanja, kaže ova simpatična prodavačica, nema.
Ipak, tržnica nije njezina jedina ljubav. Naime, opušta se, kaže, u svojoj vikendici u Aljmašu, a rad u vrtu joj je hobi kojem se u potpunosti posvećuje. Uz dobru energiju iz zemlje, uz sunce i svoj raj, kaže, napuni se pozitivom, a osim toga, uživa u pripremi zimnice, nerijetko od plodova iz vlastitog vrta. U šali će reći da katkad u slobodno vrijeme ode u šetnju gradom, no tržnicu izbjegava u širokom luku.
“Činjenica je da kralježnica strada, posao nije lak jer treba svaki dan izbacivati štandove, sve posložiti pa opet spremiti i to je težak fizički posao. Možda zato ne bacam pogled na tu stranu kad sam u gradu“, kroz smijeh će Mirjam, rekavši da u šetnji nekim drugim gradovima svrati na tržnicu, no isključivo kupiti hranu, a odjeću ne razgleda.
Nakon godina i godina provedenih među rubljem i materijalima, to je itekako razumljivo. No nisu joj dosadili. Štoviše, kaže da joj je svaki novi dan motivacija za daljnji rad od kojeg ne posustaje.
Serijal ”Poduzetnici u Slavoniji i Baranji” otkriva inspirativne priče ljudi koji svojim radom, vizijom i inovacijama doprinose razvoju poduzetništva na našim prostorima. Mirjam Koški itekako dokazuje da je uporan rad i trud, upornost i kad posao ne “cvjeta”, ali i ljubav prema dugogodišnjim klijentima ono što je motivira svih ovih godina rada.
Za dva tjedna nastavljamo predstavljati pojedince čije priče svjedoče o napretku i prosperitetu Slavonije i Baranje u poduzetničkom svijetu. Ako i vi znate za neku poduzetničku priču ili ste sami poduzetnik/ca u Slavoniji i Baranji, javite nam se na e-mail adresu: redakcija@sib.hr.
