Starije i oštećene boce znatno više ispuštaju mikroplastiku – istraživanja pokazuju da je količina direktno povezana sa stanjem boce
Sve više znanstvenih studija dovodi u pitanje sigurnost ponovne uporabe boca za vodu, posebno zbog potencijalne izloženosti mikroplastici i štetnim kemikalijama koje mogu dospjeti u organizam.
Internistica i specijalistica za pretilost dr. Pooja Gidwani iz Los Angelesa poručuje kako je možda došlo vrijeme da ozbiljno preispitamo koje boce svakodnevno koristimo – uključujući i one koje se često smatraju zdravijima, ali to možda i nisu.
I dok je opće poznato da je pravilna hidratacija ključna za ljudsko zdravlje – jer voda prenosi hranjive tvari, regulira tjelesnu temperaturu, podmazuje zglobove i sudjeluje u izlučivanju toksina – sve je više dokaza da i materijal iz kojeg pijemo vodu može igrati važnu ulogu.
Stručnjaci upozoravaju da neke vrste boca, osobito one od plastike, tijekom vremena mogu ispuštati mikročestice plastike i štetne kemikalije u vodu, koje potom završavaju u našem organizmu. Zbog toga pozivaju na oprez i informiranost prilikom odabira boca za višekratnu uporabu.
I staklene boce mogu ispuštat mikroplastiku
Jedno od najnovijih istraživanja pokazalo je da neke staklene boce, osobito one s oslikanim logotipima ili metalnim čepovima – mogu ispuštati čak i više mikroplastike od plastičnih boca.
“Taj podatak iznenadio je sve koji su staklo smatrali najsigurnijim izborom”, navodi dr. Gidwani za The Post.
Liječnica daje jasne preporuke za najbolji izbor i pravilnu upotrebu na temelju pet najčešćih vrsta boca za vodu:
- Plastične boce, osobito PET, mogu otpuštati kemikaliju antimon i mikroplastiku, osobito ako su izložene visokim temperaturama. Preporuka je birati boce bez BPA, poput Smartwater, ne koristiti ih ponovno i izbjegavati izlaganje suncu. “Nije savršeno, ali bolje je od ponovne uporabe starih PET boca ili ostavljanja na suncu”, kaže Gidwani.
- Staklene boce su prihvatljivija alternativa pod uvjetom da su bez ukrasnih premaza i opremljene plastičnim poklopcem. Čuvaju se uspravno kako trenje ne bi izazvalo otpuštanje boja ili mikroplastike. Nedavno istraživanje francuske agencije za sigurnost hrane potvrdilo je da takvi ukrasi mogu kontaminirati vodu.
- Aluminijske boce i limenke obično imaju unutarnji BPA premaz koji se razgrađuje, osobito kada se zagrijava. Dr. Gidwani naglašava preciznu provjeru deklaracija, čak i proizvodi označeni kao “BPA-free” ponekad sadrže ovaj spoj.
- Kartonske boce, iako predstavljene kao ekološki prihvatljive, imaju slojeve plastike i aluminija te mogu pridonijeti izloženosti mikroplastici. Njihova višekratna uporaba ili izlaganje toplini nije preporučljivo.
- Boca od nehrđajućeg čelika ističe se kao najbolja opcija ako je potpuno metalna – bez plastičnih poklopaca ili slamki. Nehrđajući čelik nije toksičan i otporan je na bakterije, a idealna verzija uključuje poklopac i slamku od istog materijala ili je uopće nema. “Izbjegavajte izravno izlaganje suncu jer visoka temperatura može oštetiti premaz i stvoriti pritisak u zatvorenoj boci”, upozorava Gidwani.
Kako pravilno održavati boce za vodu
Ako bocu ne perete redovito, gubi se smisao ulaganja truda u njezin odabir. Dr. Gidwani preporučuje svakodnevno pranje.
Preporučuje se koristiti izvorsku vodu koja je filtrirana povratnom osmozom prije nego što se natoči u bocu, kako bi se smanjila količina mikroplastike u vodi. Također, treba izbjegavati tople i kisele napitke u bocama koje nisu za to namijenjene.
Kod održavanja, jedini učinkoviti pristup je dnevna higijena boce – rastavljanje, ručno pranje toplom vodom (oko 50 stupnjeva Celzija), posebno poklopca, slamke i svih sitnih dijelova jer se ondje najviše nakupljaju bakterije i plijesan.
Plastične boce treba zamijeniti svakih tri do šest mjeseci, dok staklene i metalne, uz redovitu zamjenu potrošnih dijelova, mogu trajati dulje.
Starije i oštećene boce znatno više ispuštaju mikroplastiku – istraživanja pokazuju da je količina direktno povezana sa stanjem boce, prenosi Net.hr.