Obitelj je navela i to kako je njihov suprug i otac trpio velike bolove, ali je dobivao samo slabe lijekove poput Lupoceta
Obitelj pacijenta preminulog u Općoj županijskoj bolnici Pakrac izrazila je nezadovoljstvo kvalitetom skrbi koju je njihov suprug i otac, obolio od terminalnog raka pluća, dobio u posljednjim danima života. Iako su bili svjesni neizbježnog ishoda, obitelj smatra kako palijativna njega nije bila na odgovarajućoj razini.
U razgovoru s Indexom, obitelj Topalović ispričala je svoje bolno iskustvo, ukazavši na ozbiljne propuste u skrbi, uključujući nedostatnu pomoć pri hranjenju, manjkavu osnovnu njegu te neodgovarajuću kontrolu boli.
“Njegovo stanje zahtijevalo je stalnu njegu, ali bio je potpuno zanemaren. Obilno se znojio, a presvukli su ga samo dva puta u pet dana, iako je imao čistu odjeću. Mokra odjeća sušila mu se na tijelu, a osoblje nije brinulo o njegovoj higijeni. Pio je samo onda kada bismo mu donijele vodu jer je bio preslab podići čašu. Tada bi pio očajnički, po dva-tri decilitra odjednom, gušeći se jer dugo nije pio. Unatoč tome, u sestrinskim listama pisalo je da sam jede i pije. Nadoknadu tekućine infuzijskim otopinama nije dobio. Nisu mu je dali ni kada ju je tražio. Ostavljen je potpuno iscrpljen” ispričala je Ivana, kćer oboljeloga.
Njegova supruga Vlasta, koja je i sama zdravstvena djelatnica, istaknula je kako je njegovo stanje bilo izuzetno loše, napomenuvši to kako su ga zatekli s dvije pelene da ga djelatnici ne bi trebali redovno presvlačiti, iako je bio pri svijesti i tražio da ga presvuku. Uz to, obitelj je tražila i da mu se postavi urinarni kateter kako ne bi morao ležati u vlastitoj mokraći, no to nije bilo učinjeno.
“Ostavili su ga da nepomično leži na podu”
“Jedan od najgorih trenutaka dogodio se 6. veljače u popodnevnim satima kada je moj suprug pao s kreveta. Teško bolestan, slab i iscrpljen, završio je na hladnom bolničkom podu. Medicinske sestre iz dnevne smjene nisu ga željele podići. Ostavile su ga da leži više od sat vremena, čekajući da noćna smjena preuzme posao. Teško bolesnoga čovjeka, kojemu je bila potrebna hitna pomoć, ostavile su da nepomično leži na podu, kao da nije ljudsko biće. Ovo nije samo nemar. Ovo je sramotan i nehuman čin koji se ne može opravdati nijednim izgovorom”, rekla je Vlasta.
Obitelj je dalje navela i to kako je njihov suprug i otac trpio velike bolove, ali je dobivao samo slabe lijekove poput Lupoceta, što nisu smatrali dovoljnime za ublažavanje boli. Nakon smrti, obitelj je imala poteškoća i s preuzimanjem tijela zbog nemara patologa.
“Njega više ništa ne može vratiti. Ovo ne iznosimo zbog nas, već zbog svih bolesnika koji su sada u toj bolnici i onih koji će tek doći. Nijedan bolesnik ne smije umirati gladan i žedan. Nijedan bolesnik ne smije biti ostavljen da leži u mokroj odjeći, trpi bolove i leži satima na podu bolničke sobe, nevidljiv i zaboravljen”, upozorila je Ivana.
Bolnica: “Pacijent je primao svu potrebnu medicinsku njegu”
Pakračka je bolnica odbacila navode obitelji, naglasivši to kako su svi postupci bili u skladu s medicinskim indikacijama. Pružena mu je odgovarajuća terapija prema njegovom stanju, a nije bilo kliničkih indikacija za primjenu opioidnih analgetika poput morfija, niti za postavljanje katetera.
“Također, sve eventualne tvrdnje o padu s kreveta neopravdane su i netočne. U slučaju bilo kakvih padova, uvijek i bez odgode pristupa se zbrinjavanju pacijenta te se isti dokumentiraju. Pacijent je redovito pregledavan i primao je svu potrebnu medicinsku njegu”, kazali su iz bolnice.
Iz Udruge Prava pacijenata rekli su kako ovakvi slučajevi otvaraju ozbiljna etička i pravna pitanja. Predsjednica Udruge, dr. Jasna Karačić Zanetti, zaključila je kako, stoga, postoji velika potreba za sustavnim unaprjeđenjem palijativne skrbi i edukacijom zdravstvenog osoblja u Republici Hrvatskoj kako bi se spriječile slične situacije u budućnosti u svim hrvatskim zdravstvenim ustanovama.
