Bogojevo nije niti sjena meke za kupnju kao prije koronavirusa. No, hrvatskih registracijskih oznaka još uvijek ondje ima
Zamislite da kupnju desetak namirnica u povećoj prodavaonici uspijete obaviti za svega nekoliko minuta, iako ne znate raspored proizvoda koji stoji na policama? Iako djeluje nezamislivo, ali takva je situacija u dvije, do unatrag četiri godine najpoznatije vojvođanske prodavaonice – Ducko i Niš u Bogojevu, nadomak državne granice s Erdutom.
Da, upravo smo uspjeli za svega nekoliko minuta obići najprije Niš i ono što nismo ondje pronašli, pronašli smo u oko kilometar udaljenom Ducku. No, da budemo iskreni, ni jedna, a niti druga prodavaonica nisu niti sjena onima kakve smo obilazili prije pojave koronavirusa kad se ispred svake tražilo parkirno mjesto više. Danas je situacija itekako drukčija.
Ispred obje prodavaonice zatekli smo tek dva do tri automobila i to uglavnom somborskih, novosadskih, beogradskih ili mađarskih registracijskih oznaka. Tek smo na odlasku uočili vukovarske, a potom i osječke tablice na automobilu i uvjerili se da se iz Hrvatske u Srbiju (osim po trenutno nedostupnu fiziološku otopinu, nap.a.) odlazi isključivo po bezalkoholno i alkoholno piće. Sve drugo, kažu nam dvije simpatične Osječanke, neisplativo je.
Vino, majoneza, Vegeta…
“Cola je dvostruko jeftinija baš kao i neka žestoka pića, primjerice Pelinkovac. Isto je i sa crvenim vinom, točnije „Ždrepčevom krvi“ koje se dosta kupuje, jer je povoljnije nego kod nas. Tu je i Vegeta, a sve ostalo više nije isplativo kao nekada“, rekla nam je Osječanka Marina koja je s prijateljicom u prtljažnik automobila pospremila sve spomenute namirnice, ali i majonezu na koju carinski djelatnici ne gledaju blagonaklono.
Uzmu li se, primjerice, dvije, znalački će naša sugovornica, carinici će “zažmiriti“, ali veće količine nisu poželjne. Prije nego su otišle, dobacile su kako ni cigarete više nisu isplative kao nekada, no dale su savjet da, primjerice pri proslavi rođendana ili kakvog drugog slavlja, valja potegnuti do Srbije gdje će se istovjetno piće pronaći po dvostruko nižim cijenama nego u Hrvatskoj.
Pune police, prazni redovi
A kakvo smo stanje zatekli na parkiralištima prodavaonica, takvo je bilo i unutra. Svega nekoliko kupaca negdje oko podneva, rekli bismo, dovoljan je znak da stvari nisu kao ranije. Potvrdili su nam to i ne baš razgovorljivi prodavači koji kažu da sadašnja situacija nije niti sjena onoj ranije kad su sve blagajne radile u isto vrijeme, a redovi se protezali duž cijelih prodavaonica
Čini se da u Bogojevu, izuzmemo li ljekarne, zadovoljno trljaju ruke tek istoimeni restorani koji se nalaze nadomak spomenutih prodavaonica. Kako doznajemo, zbog prihvatljivih cijena, ali i ukusne i obilne porcije, vikendi su rezervirani unaprijed.
Na ručak za danas i sutra
“Ne dolaze iz Hrvatske na ručkove kao nekada, u ovo vrijeme (podne, nap.a). No, oni koji dođu u poslijepodnevnim satima obično svrate kod nas nešto pojesti. Zato su vikendi puni i Hrvati baš vole naše jelovnike“, rekli su nam konobari u Nišu gdje smo kupili tek “coffe to go” i platili je euro i pol. Otprilike kao i u Hrvatskoj.
A što je to što privlači ljubitelje dobre hrane? U prvome redu tradicionalni specijaliteti poput leskovačkog voza ili lovačke pljeskavice, ali i raznih vrsta riječnih riba. Nije nepoznanica da su porcije obilne pa i naše sugovornice s početka teksta kažu da su si upravo ponijeli ručak za sutra.
“Ne znam je li ukusnije ili bogatije, ali u svakom slučaju, isplati se otići na ručak i osigurati si isti i za sutradan“, zaključila je Osječanka Marina i njezina prijateljica.