Kroz spomenutu Udrugu, slijepi i slabovidni ljudi dokazuju kako nisu samo korisnici usluga, već i aktivni članovi društva koji, unatoč izazovima, žive ispunjen život
Na osječkoj adresi Anina 55 već 76 godina djeluje Udruga slijepih Osječko-baranjske županije. Na njezinom se čelu punu 31 godinu nalazi Ivan Deže, predsjednik koji je ujedno i simbol posvećenosti, strpljenja i borbe za prava slijepih i slabovidnih osoba.
“Naš je prostor u privatnom vlasništvu te je u potpunosti prilagođen potrebama slijepih osoba. Ponosni smo na to što s vremenom broj naših članova raste, a osobito među pripadnicima treće životne dobi kojima je podrška u njihovom stanju iznimno bitna. U konačnici, naša misija nije samo pružiti pomoć i prostor za međusobno druženje, već i educirati ljude o važnosti uključivanja u zajednicu”, ističe za SiB.hr Ivan koji inače već 37 godina radi u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje te je otac dvoje djece i četvero unučadi.
Osim klasičnih aktivnosti, bave se masažom građana
Udruga tako okuplja oko 420 članova na području županije, od kojih je aktivnih 40-ak. Uz to, ima zaposlena i četiri medicinska masera – Mirelu, Marijana, Ivu i Antu koji od 2011. godine masiraju štićenike Doma za starije i nemoćne osobe u Drinskoj ulici u sklopu jedinstvenog projekta pod nazivom “Ruke koje osjete”. Budući da je njegovu vrijednost prepoznalo i Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, po peti je puta dio trogodišnjih programa udruga koje djeluju u području socijalne skrbi.
“Kako ne vidimo, tako su nam razvijena ostala osjetila, među kojima je i opip koji nam je dosta fin i istančan. To i jest jedan od najvećih razloga zašto slijepe osobe izabiru to zanimanje, a i osjećamo se iznimno zahvalno zbog pružene prilike za radom i djelovanjem u okviru Udruge, time više što smo donedavno imali i jako male inkluzivne dodatke”, pojašnjava njezin tajnik Danijel Varvodić, dodavši kako se na 40-minutnu masažu može prijaviti apsolutno svatko – za članove je Udruge besplatna, dok ju svi ostali građani plaćaju svega deset eura.
U slobodno vrijeme članovi Udruge aktivno sudjeluju u različitim sekcijama. Osim igranja pikada, u njezinim prostorima djeluje i sekcija žena koje se sastaju svakoga utorka te izrađuju ručne radove koje potom prodaju na različitim sajmovima.
“Svojim djelovanjem želimo ostvariti zakonska prava naših članova i pružiti im podršku, ali i omogućiti im da se osjećaju ravnopravnima u društvu. Međutim, jedni su nam od glavnih ciljeva kreativnost, smijeh i međusobno druženje. To su načini na koje zaboravljamo svakodnevne brige i barem se na tih nekoliko sati opustimo. Najzabavniji su nam trenutci onda kada netko dođe s različitim cipelama – jedna bude crna, a druga smeđa. O čarapama da i ne govorimo”, smiju se članovi Udruge kojima, uz građane, uvelike donacijski pomaže i Lions klub Buga iz Đakova.
Ne očajavaju zbog sljepoće, već žive onako kako najbolje znaju – s radošću
lako ih najviše povezuje osjećaj zajedništva i humora, u Udruzi ima i ljubavnih parova. Tako su Anto i Iva u sretnom braku već dvadeset godina i žive potpuno samostalno, ne tražeći ni od koga pomoć. Iva je slijepa gotovo od rođenja, dok je Anto ostao bez vida zbog liječničke pogreške u 21. godini, vidjevši do tada 100 posto.
“Nismo dozvolili da nam sljepoća bude životna prepreka. Primjerice, ja se nikada nisam pitala kako bi bilo da vidim. Možda bi mi bilo teže da sam vidjela, pa oslijepila jer ovako ni ne znam za drugačije. Međutim, i moj suprug koji je u mladosti vidio uporan je – krenuo je ponovno u srednju školu za slijepe osobe te ju uspješno završio. To je naš svijet i moramo ga živjeti najbolje kako znamo”, govori Iva.
Slično iskustvo dijeli i Mirela koja je slabovidna od rođenja, dok bivši informatičar Marijan ističe kako se zna susresti i s određenim negativnim komentarima kao što je, primjerice, onaj da su slijepe osobe nesposobne ili manje vrijedne od ostalih. Međutim, takve ga izjave ne diraju te uživa u aktivnostima u Udruzi, a svakodnevno ga se može pronaći i u šetnji Promenadom.
“Slijepe osobe hodaju polako i pažljivo, a zanimljivi je podatak i taj kako najrjeđe stradavaju u prometu”, kaže Marijan.
Uz rad u zajednici, Udruga se suočava i s praktičnim problemima. Naime, postoji velika potreba za izgradnjom barem dva parkirna mjesta za invalide ispred njezinoga prostora budući da članovi i predstavnici ostalih organizacija, ali i građani koji dolaze na masažu, stižu u nju vozilima, pa nemaju gdje parkirati.
“Uz to, godinama smo dobivali i dopise o radovima u Osijeku pa bismo tjedan ili dva tjedna unaprijed znali gdje se gradi koja zgrada ili obnavlja fasada kako ne bismo, dok hodamo gradom, udarili glavom o kakvu skelu”, upozorava Ivan.
Za članove Udruge slijepih OBŽ-a koji se redovito okupljaju, a nedavno su organizirali i božićni domjenak, život nije samo borba, već i prilika za smijehom, podrškom i zajedništvom. Kroz spomenutu Udrugu, slijepi i slabovidni ljudi dokazuju kako nisu samo korisnici usluga, već i aktivni članovi društva koji, unatoč izazovima, žive ispunjen život.