Uz svaki se obrok poslužuje i meso, petkom su na meniju riba ili tjestenina, dok se barem jedanput tjedno jedu kolači ili palačinke
Bliže se blagdani, a u tom duhu radi i Pučka kuhinja Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije. Osnovana 1993. godine, navedena ustanova smještena u osječkom Donjem gradu za otprilike stotinu korisnika dnevno iz Osijeka i okolice priprema topli obrok, neovisno o tome je li radni dan, vikend ili praznik.
Dakako, taj je broj bio mnogo viši nakon Domovinskoga rata kada se u gradu nalazio veliki broj izbjeglica i prognanika. Ipak, Pučka kuhinja zadržala je tradiciju svakodnevnoga djelovanja budući da, osim toga što se u njezinim prostorima od 12 do 13 sati poslužuje samo ručak, isporučuje sva tri dnevna obroka i Caritasovom Centru za prihvat beskućnika.
“U razdoblju našega djelovanja provodili smo i brojne projekte, među kojima su još uvijek aktualni ‘Veliko srce za male ljude’ uoči Božića te ‘Blaženije je davati nego primati’ uoči Uskrsa. Vezani su uglavnom uz donacije građana koji nas uvijek mogu nazvati i pitati treba li nam štogod, ali i za Grad Osijek, župe Đakovačko-osječke nadbiskupije te resorna ministarstva koja nam uvelike pomažu“, ističe za SiB.hr Ksenija Miličević, zamjenica voditeljice Pučke kuhinje koja u spomenutoj ustanovi radi preko 20 godina.
Korisnici nisu izbirljivi, a omiljeno im je jelo grah sa suhim mesom
U Pučkoj kuhinji kuha se sve, a uglavnom je riječ o klasičnim jelima našega podneblja, odnosno varivima poput gulaša, graha i paprikaša. Uz svaki se obrok poslužuje i meso, petkom su na meniju riba ili tjestenina, dok se barem jedanput tjedno jedu kolači ili palačinke. Ručak će za Božić biti nešto svečaniji, uz pečenje i francusku salatu.
“Omiljeno im je jelo grah sa suhim mesom. Mogu jesti u našim prostorima, ali naučili su na to da obroke nose kući. Kako jela pripremamo isključivo za ručak, tako uvijek vodimo računa o tome da nam ne ostane ništa od hrane, pa nam korisnici, primjerice, jave ako ne mogu doći koji dan i onda njihov dio rasporedimo ostalima. Srećom, naši korisnici nisu izbirljivi i nerijetko im je dovoljno samo da imaju kruh na stolu jer u protivnom ne bi što imali pojesti, a obroci koje mi pripremamo budu im dovoljni i za večeru“, pojašnjava Miličević.
Njezin se prosječni radni dan, između ostaloga, sastoji od zajedničkog sastanka s djelatnicima, odnosno dva kuhara i vozača, dogovaranja oko jelovnika, kontrole namirnice i rokova, podjele hrane i čišćenja prostora. Naravno, katkad se nađe vrijeme i za razgovor s korisnicima kojih ima uistinu svih dobi – od dječjih uzrasta pa do onih starijih od 65 godina, ali uglavnom onih u trećoj životnoj dobi.
“Ponekad mi je teško slušati sve te njihove životne priče koje u većini slučajeva budu tužne. Međutim, lijep je osjećaj znati da si pomogao nekome, a najljepše je onda kada nam dođu i kažu da im više ne treba topli obrok jer su se, primjerice, zaposlili i našli stan. Takvi nam do neba zahvaljuju te nam često donesu neki mali znak pažnje i zahvale. S druge strane, ove druge dosta trebamo i motivirati, ali imamo razumijevanja i za njih jer nisu svi isti“, navodi Miličević, dodavši kako se uvjeti za ostvarivanje prava na topli obrok u Pučkoj kuhinji temelje na teškoj materijalnoj situaciji u kojoj se korisnik nalazi, uz dostavljanje potrebne dokumentacije.
Među njima je 70-godišnja Nedjeljka koja živi sa suprugom od svega 414 eura mjesečno svoje mirovine i njegove nacionalne naknade za starije osobe. Iako imaju kuću, žive u gradskom stanu u Tenji jer je ista stara i trošna, a nemaju dovoljno novca za njezinu obnovu. Imaju i dva sina, ali oni im nisu u mogućnosti financijski pomagati.
“Zbog svega mi toga obroci u Pučkoj kuhinji jako dobro dođu jer barem njih ne moram plaćati. Hranimo se u njoj četiri godine i jako smo zadovoljni jelima, a i ljubaznošću osoblja te čistoćom i urednošću prostora. Dakako, bilo bi dobro da meni bude nešto različitiji jer se uglavnom nudi isto, ali kako se može, tako se radi i mi smo sretni s onime što imamo. Ne uživamo, ali nekako živimo“, priča nam Osječanka.
Druga je korisnica nakon prometne nesreće ostala u komi i nepokretna
S druge strane, korisnica Marija u Pučkoj kuhinji hrani se tek mjesec dana, ali njezina je životna priča također teška. Naime, u kolovozu 2021. godine doživjela je prometnu nesreću zbog koje je jedno vrijeme bila u induciranoj komi. Kada se probudila, shvatila je da je potpuno nepokretna.
“Sedam mjeseci provela sam u Krapinskim toplicama u kojima sam se donekle oporavila i pomoću hodalice polako prohodala. Prije sam radila na farmi u Tenji, a danas sam na štakama te još i s dijagnozom epilepsije. Od muža sam se rastala i imam četvero djece, a uz mene je najviše najmlađa kći. Budući da su mi slaba primanja, primorana sam dolaziti jesti u Pučku kuhinju u kojoj mi, dokle god ima kruha, ništa ne nedostaje. Sada čekam i inkluzivni dodatak te fizioterapeuta koji će vježbati sa mnom tri puta tjedno“, kaže korisnica.
S obzirom na potrebe svojih korisnika, Pučka kuhinja kroz godine se obnavljala, dok se stalno ulaže i u njezin prostor kako bi bio što funkcionalniji, a time i ugodniji korisnicima. Možemo zaključiti kako ljudi koji dolaze jesti u nju ne dobiju samo topli obrok, već i priliku za međusobnim druženjem te dijeljenjem teških iskustava, primajući hranu ne samo za tijelo, nego i za dušu.
