Unatoč izazovima s kojima se suočavao, navedeni je trkač svojim izvanrednim rezultatom na svjetskom prvenstvu u Indiji dokazao ne samo svoju fizičku spremu i snagu, nego i upornost
Nakon što je triatlonac Matej Jukić ostvario veliki uspjeh na Ironman triatlonu u listopadu, slijedi nam dobar rezultat još jednog osječkog sportaša, odnosno ovoga puta isključivo trkača. U pitanju je 34-godišnji Osječanin Hrvoje Bašić koji je tijekom 8 sati, 42 minute i 24 sekunde uspio istrčati stotinu kilometara na nedavno održanom Svjetskom prvenstvu u indijskom Bangaloreu.
Trčanjem se krenuo baviti nakon što je shvatio da se, zbog rada od kuće i sjedenja za računalom, počeo debljati. Iako smatra kako nije profesionalac u navedenom sportu, tijekom proteklih se šest godina itekako dokazao u njemu, osvojivši visoka mjesta na brojnim utrkama. Tako je 2022. godine postao državni viceprvak na natjecanju u Zagrebu, istrčavši 137 kilometara u 12 sati, a pri čemu je zadovoljio i normu za ovogodišnje prvenstvo.
Iste je godine bio treći na državnom prvenstvu na 100 kilometara u Slavonskom Brodu te je sudjelovao i na svjetskom prvenstvu na 100 kilometara u Berlinu. Ozljeda koja ga je pogodila, a zbog koje je tijekom utrke u okviru Europskog prvenstva u Veroni 2022. nakon 140 kilometara morao odustati, potaknula ga je na osvajanje što boljega rezultata u Indiji.
”Nisam baš zadovoljan osvojenim 55. mjestom, ali jesam jer sam uspio završiti utrku, obećavši prije nje samome sebi i treneru svojega kluba Draganu Jankoviću da neću odustati. Među više od sveukupno 160 natjecatelja, oko 50-ak njih predomislilo se prije ili tijekom utrke, no meni je drago da nisam”, ističe Hrvoje za SiB.hr.
Prešao 100 km pod glavoboljom i temperaturom i s majmunima oko sebe
Njegov je uspjeh itekako vrijedan spomena utoliko i time što je staza bila puna rupa i blata, vrijeme istovremeno kišno i toplo, a nadmorska visina 920 metara. Čak ni sama utrka nije počela na vrijeme, nego tek 15-ak minuta kasnije.
”Trebali smo započeti trčati u šest sati, ali su na licu mjesta, točnije pred utrku organizatori shvatili da još uvijek nije svanulo, a staza koja je bila puna rupa, zemlje, stršećih ograda i neoznačenih ležećih policajaca preko kojih su mnogi trkači padali i ozlijedili se pritom nije bila ni osvijetljena. Čak su kasnije i majmuni hodali po njoj te se vozili skuteri. Uz sve to, zbog velike temperaturne razlike (tamo je bilo 30 stupnjeva u hladu), a vjerojatno i razlike u vremenskim zonama zbog koje praktički nismo spavali, dva dana prije utrke dobio sam glavobolju i temperaturu koje, evo, još uvijek traju”, prepričava trkač.
Srećom, za utrku bio je izrazito dobro pripremljen. Kroz tri mjeseca prije nje nekoliko je puta tjedno trenirao snagu, dok je na mjesečnoj bazi istrčao oko 600 i prebiciklirao preko 1000 kilometara. Odmora je, kaže, uz dvoje djece i posao dostavljača, bilo najmanje. Po dolasku u Bangalore, trčao je na traci i išao u saunu, a jedino je što mu nije sjelo indijska hrana.
”Sve je ljuto i začinjeno, pa čak i najobičniji uštipci koji na prvu izgledaju fino. Trebali smo biti u apartmanu s kuhinjom, no to na kraju nije bio slučaj, pa smo se snalazili na razne načine. Sve u svemu, cijela je ekipa bila super. Svakoga smo dana umirali od smijeha i doživjeli nezaboravno iskustvo”, govori Hrvoje.
Uz njega, natjecalo se još 17 Hrvata koji su, uz Amerikance, bili najbrojniji. Među njima je i Osječanka Marija Vrajić Trošić koja je, nažalost, iz nepoznatih razloga odustala od utrke. Kako to ne bi bio slučaj i s Hrvojem, veliku su mu podršku pružile njegove kćerkice Petra i Mila te supruga Anita. One ga, naime, i inače prate na svim utrkama na kojima to mogu te mu čak i pomažu u treninzima.
Obitelj mu je najveća podrška, a uskoro kreće na pripreme za svjetsko prvenstvo u Francuskoj
”Nije lako biti sam s djecom dok sam ja na drugom kraju svijeta. Osim toga, potrošio sam toliko novca za koje smo svi mogli dva tjedna biti na moru. Doduše, Hrvatski atletski savez platio nam je smještaj, ali sve smo ostalo, uključujući put i hranu, morali financirati mi”, pojašnjava trkač koji s obitelji često odlazi i na planinarenje kako bi spojio trening i međusobno druženje.
Kako je inače član zagrebačkog AK Sljeme, odlazi i tamo trčati, a nerijetko sudjeluje i na lokalnim utrkama kao što je memorijalno trčanje ”U Vukovar s ljubavlju”. Ipak, draže su mu one duže, pa se uskoro kreće pripremati za svjetsko prvenstvo na 24 sata u Francuskoj.
”Ako vas imalo zanima trčanje, trebate ga iskusiti i prijaviti se samo jednu utrku. Sigurno ćete ga zavoljeti jer to je sasvim neki drugi svijet i ljudi koji se bave njime nemaju nimalo zlobe u sebi. Uvijek imate nekoga uz sebe te ste jedni drugima podrška. Primjerice, na natjecanju u Indiji trebali smo piti mnogo tekućine, pa su nam dodavali vodu koju bi bilo teško nositi tijekom trčanja”, zaključuje Hrvoje.
Unatoč izazovima s kojima se suočavao, navedeni je trkač svojim izvanrednim rezultatom na svjetskom prvenstvu u Indiji dokazao ne samo svoju fizičku spremu i snagu, nego i upornost. Priča o njegovom uspjehu svjedoči o tome kako strast i predanost mogu nadvladati čak i najteže uvjete i okolnosti.
