Za proizvodnju slavonskih delicija potrebne su kvalitetne svinje stare oko godinu dana, teške oko 200 kilograma, jer njihovo je meso najbolje za specijalitete
Crni petak, 29. studenoga, nekadašnji praznik, ali i dan koji i dalje ostaje “crni” za svinje. Počela je sezona kolinja, a Slavonci ne mogu zamisliti svoju prehranu bez suhomesnatih specijaliteta.
Svaka svinjokolja počinje rano ujutro jer dan je kratak, a posla mnogo. Dok se pripremaju slanina, kobasice i čvarci, stariji članovi obitelji prisjećaju se tradicije svinjokolje koja je nekoć bila pravi obiteljski događaj.
“To su bili pravi kirvaji. Djed je bio najstariji, ložio je furune da zagrije vodu za šurenje. Tada si čekao dolazak majstora, koji je bio najvažniji, a nakon toga, svi smo mu pomagali oko svinjaka”, prisjeća se Zvonko Barić za net.hr.
Bez alata, ni zanata, a bez uigrane ekipe i glavnog majstora, ni svinjokolje. On je uvijek kum domaćina, a kum, kako to nalaže tradicija, nije nikakav običan član obitelji. Za proizvodnju slavonskih delicija potrebne su kvalitetne svinje stare oko godinu dana, teške oko 200 kilograma, jer njihovo je meso najbolje za specijalitete.
U procesu pripreme, majstor objašnjava.
“Ovdje ide vrat, plećka za kulene, a ostatak mesa ide za kobasice. Ništa se ne baca, čak se koriste i kosti za juhu. Slanina se prži u čvarke, a mast je bila mjera uspjeha svinjokolje”, kaže.
Nekada su ljudi najviše brinuli o tome koliko su masti proizveli, a ne koliko su kobasica imali. Glavni majstor, pravi stručnjak za kulene, svjetski poznat specijalitet Slavonije i Baranje, ponosno pokazuje svoje proizvode.
“Razmišljao sam čak da ovdje stavim neki otoman, pa da odmorim uz miris ovih delicija”, šali se Željko.
Svinjokolja nije samo dan kada se priređuju mesni specijaliteti bez kojih Slavonci ne bi bili Slavonci, već je to i važan tradicijski običaj koji okuplja obitelj, prijatelje i susjede i koji je, bez obzira na datum, pravi praznik.
“Aj svinje moje lijepe i debele, koliko ste žirova pojele…”, pjeva se veselo dok se radi.
