RTL-ov reporter Mario Jurič razgovarao je s Mirjanom Semenić Rutko, liječnicom iz vukovarske bolnice koja se prisjetila najtežih dana u životu
Mirjana Semenić Rutko, liječnica iz vukovarske bolnice prisjetila se za RTL najtežih dana u životu.
“Rane su još uvijek svježe nikada neće ikad zacijeliti u potpunosti. Mi živimo s tim ranama, živimo u ovom gradu. Onog trena kad smo se vratili u ovaj grad shvatili smo da moramo živjeti na ovaj način prema pravilima koja su nam nametnuta. Nastojimo živjeti što je bolje moguće, razvijati se, učiniti ovaj grad dostojnim života kao što su željeli oni koji su dali svoj život.”
Kako su izgledali dani u ratnoj vukovarskoj bolnici? Vi ste tada bili mlada liječnica
“Najveći ratni događaju su počeli 2. svibnja. Prije toga su tu bili razni balvani i prepreke kojima mi iz Vukovara nismo mogli ići naokolo tako slobodno. Nakon događaja u Borovom Selu sve se promijenilo. Dolazili su ranjenici s vremenom ih je bilo sve više. Od 25. kolovoza kada smo ostali okruženi ova se bolnica pretvorila u pravu ratnu bolnicu. U većini slučajeva pacijenti su nam bili ranjenici. U tri mjeseca našeg djelovanja u bolnici je bilo odnjegovano 3400 ranjenika, a ekipa kirurga koja je tada radila bilo ih je sveukupno pet. Ukupno je bilo 45 liječnika na cijelom ovom području.”
Jedan od ranjenika bio je i vaš zaručnik, vi ste ga njegovali, a nakon toga se vodi kao nestali?
“On je bio ranjen na terenu u Borovu nakon toga je dovezen u bolnicu. Napravljena je primarna obrada rane, a onda su ga odvezli kao nešto lakše ranjenog u Borovo komerc i on je tamo bio kada je odveden u nepoznatom pravcu. Nismo znali kamo prema nekim informacijama koje sam kanije dobila od jednog ranjenika koji je isto ovdje bio odveden je u Trpinju i kasnije smo preko svjedoka saznali da je sa šestoricom, a možda i više ranjenih branitelja ubijen.”
Što kažete na sve ove ljude koji dolaze?
“Hvala svim tim ljudima što su ovdje s nama. nama je cilj i 91′ i sada oživjeti ovaj grad. ne smijemo zaboraviti našu povijest jer se na njoj temelji budućnost. Moramo znati tko nam je prijatelj, a tko neprijatelj. Ne smijemo živjeti u mržnji, ali uvijek moramo biti oprezni i spremni na sve moguće događaju u budućnosti.”
