Predstava “Ljubavnice“ nije klasična dramatizacija romana (prijevod potpisuje Hana Stojić), već se redateljica Senka Bulić usredotočila na lik Brigitte o kojoj govori u trećem licu
Gostovanje kazališne predstave, točnije monodrame “Ljubavnice“ u režiji Senke Bulić i u izvedbi Beti Lučić na rasporedu je Kulturnog centra Osijek u četvrtak, 31. listopada s početkom u 20 sati (Mala dvorana KC-a).
Ulaznice po cijeni od sedam eura dostupne su online (core-event.co i na porti Kulturnog centra Osijek pon-pet 8-16 sati).
Predstava Ljubavnice dio je triptiha “Pobuna/Sold Out/Ljubavnice“ prema tekstu austrijske nobelovke Elfriede Jelinek, u režiji Senke Bulić, produkciji Kazališta Hotel Bulić i glumačkoj izvedbi splitske glumice, članice ansambla HNK Varaždin, izvrsne Beti Lučić.
Predstava “Ljubavnice“ nije klasična dramatizacija romana (prijevod potpisuje Hana Stojić), već se redateljica Senka Bulić usredotočila na lik Brigitte o kojoj govori u trećem licu.
Ta je žena tvornička radnica u Alpama, čija je jedina želja da pronađe muškarca. Taj ženski lik Bulić promatra kroz prizmu žrtve patrijarhalne kulture koja mora odigrati sve uloge koje društvo i obitelj od nje očekuju. Uloge su to radnice, majke, ljubavnice, buduće supruge, kućanice… Jelinek se u svojemu romanu bavi svojevrsnim dijalogom između braka, kapitalizma i seksa, dok predstava uspostavlja kritički odnos prema nametnutim modelima braka, ljubavi i seksualnosti.
“1968. godine poznati događaj paljenja grudnjaka, tzv. bra burning, prateći protestni događaj izboru državne miss, osigurao je prosvjednicama naslovnice i mjesto u povijesti. Grupa žena bacala je metle, ruževe, štikle, veš u ‘freedom trash’, simbolički poručujući kako je čas za odbacivanje svih oruđa i oružja opresije nad ženama, pozivajući prolaznike na to da im se pridruže. Ta grupa mladih energičnih buntovnica shvatila je i da u pravima kako desnog, tako i lijevog muškarca, nemaju prijatelja i da će borbu morati preuzeti na sebe, upravo otkrivajući feminizam. Započinjući po nekima tim ikoničkim događajem suvremeni val feminizma.
U Ljubavnicama, desetak godina kasnije, Elfriede Jelinek svoju junakinju Brigitte smješta baš u tvornicu za izradu grudnjaka i korzeta, koja se ugnijezdila u srcu gradića, u srcu idiličnog alpskog pejzaža. Iz tog pogona, čiji su proizvodi namijenjeni besprijekornoj ljepoti i zadovoljstvu ženskih klijenata i zadovoljnom pogledu njihovih muškaraca, izlazi ta žena u svoju svakodnevicu oboružana svojim namjerama i životnim planovima, i kako to genijalno pokazuje autorica ‘Ljubavnica’, najdublje nesvjesna da nema tog tragičkog svijeta Euripidovih junakinja koji može nadmašiti potencijal zla svakodnevice koju si ona želi priskrbiti, jednom, čim prije, za svoj budući život” (iz teksta Vesne Đikanović o predstavi).
