– Nema razloga da se koalicija ne prenese i na
najnižu gradsku razinu, jer su iskustva funkcioniranja s
HDSSB-om isključivo pozitivna. Dužnosnici HDSSB-a su u protekloj
godini svojim radom i žrtvom pokazali da su spremni staviti opće
interese ispred stranačkih i osobnih pozicija Uvjerio sam se da
im nije problem zapeti i raditi od jutra do sutra, a nisam u tome
prepoznao osobni motiv, što je, konačno, i bio razlog zbog kojeg
sam napustio stranku u kojoj sam bio 18 godina.
Župan i gradonačelnik nisu se u
svome radu skrivali iza stranke već su preuzimali osobnu
odgovornost. Stranka je bila sredstvo, a ne cilj – kaže
Matković.
Predsjednik Gradskog vijeća kroz razgovor se u nekoliko navrata
prisjetio riječi đakovačko-osječkog nadbiskupa, mons. dr.
Marina Srakića, koji je, komentirajući poruke ekonomskih
stručnjaka da bi zbog krize 2011. trebalo “prespavati”, pozvao
upravo na obrnuto: “Svijet ne voli one koje spavaju, nego one
koji se trude nešto učiniti”.
– Programske razlike gotovo da nema, a
situacija nas tjera da se homogeniziraju svi koji žele dobro za
ovaj kraj. I nadbiskup je poručio da je situacija u Slavoniji i
Baranji preteška, da nije vrijeme za političke avanturiste već za
ozbiljne ljude. Rekao je: nemojte sjediti prekriženih ruku i
pametovati nego napravite nešto. Stoga, onaj tko ima politički
i/ili ljudski kapital, potencijal, a želi ga staviti u funkciju,
onda to treba učiniti u onom obliku i s onima koji imaju snagu.
Danas snagu na ovom području ima naš koalicijski partner. Mi smo
zadovoljni rezultatima ovih izbora, to je dobra priča, ali da bi
bila u funkciji mora biti upotrijebljena kroz odgovarajuće
instrumente – Sabor, gradonačelnik i župan. Dijelom to i danas
koristim, no mislim da mogu učiniti puno više stavljajući tu
koaliciju u konkretniji oblik suradnje – kaže
Matković.
Ako, dodaje, želimo u Osijeku i
Slavoniji nešto napraviti, mora se raditi na
smanjivanju razlika i povećavanju potencijala. Odnosno, pučki
rečeno, valja “skupiti glave”, zatomiti osobne ambicije i
zajednički, koristeći svoje različitosti, potražiti put prema
boljoj budućnosti.
– Ne želimo živjeti u zapostavljenom kraju. Želimo da
Slavonija i Baranja imaju valorizaciju onoga što je ovaj kraj dao
u stvaranju hrvatske države. No, želimo satisfakciju u životu, a
ne medaljama. Medalje imamo, treba nam razvoj. A imat ćemo ga
samo ako vlastite snage stavimo u funkciju općeg dobra –
zaključuje Matković.
Tekst: M.M.
www.glas-slavonije.hr
