Iako mu prodaja indijanskih banana do sada nije bila primarni cilj, u skorijoj budućnosti planira proširiti plantažu s postojećih 20 na još toliko stabala koja mogu narasti i do 15 metara
U srcu Čepina već pet godina rastu iznimno specifične voćke te jedine takve zasada u Slavoniji i Baranji. U pitanju su indijanske banane porijeklom iz Sjeverne Amerike koje se ujedno smatraju i najstarijim biljkama na svijetu budući da su ih davno uzgajali i konzumirali stari Indijanci, a okusom podsjećaju na klasičnu bananu.
Vlasnik je plantaže Petrijevčanin Tihomir Reiter kojega je na sadnju indijanske banane potaknula organizacija seminara za začetnike proizvodnje spomenute voćke u Hrvatskoj iz Donje Bistre. Kada se upoznao s njima, otišao je kod njih kako bi i sam probao indijansku bananu te mu se svidjela.
“Također, želio sam odgovarajuće iskoristiti veliku baštu u roditeljskoj kući Pospišil supruge Renate koja je ujedno i vlasnica OPG-a u okviru kojega sadimo indijansku bananu. Budući da su oni stariji, odlučili smo posaditi biljku koja ne samo da je inovativna, već je i jednostavna za uzgoj jer je otporna na različite vremenske uvjete i nametnike. Oko nje, stoga, nemate mnogo obveza, osim godišnje manje rezidbe i redovitog navodnjavanja koje se može tempirati putem aplikacije, pa i ne morate nužno biti fizički prisutni na plantaži. Osim toga, ne trebate ju ni tretirati kojekakvim sredstvima, već samo ujesen, kada stane vegetacija, dodati briketirano gnojivo, a u proljeće neko ekološko gnojivo i to je sve”, pojašnjava Reiter koji inače vodi i tvrtku za poslovno savjetovanje.
Dodaje kako su mu se u početku ljudi smijali te se suočavao s raznim komentarima, dok ga danas zovu iz svih dijelova Hrvatske i već se bilježe kao kupci za iduću sezonu. Ipak, Reiterovi su većinu indijanske banane, kojoj je prvi urod bio prošle godine, odlučili razdijeliti prijateljima, poznanicima i poslovnim partnerima kako bi se prvo upoznali s njome.
“Ljudi ne znaju o čemu se radi i kada čuju riječ ‘banana’, odmah pomisle na onu klasičnu. Međutim, kada im sve objasnite i kada ju probaju, drugačije na nju gledaju i većini se njezin okus svidi, iako ga svatko osjeti drugačije. Tako indijanska banana izgledom podsjeća na mango ili avokado, dok je iznutra svojevrsni kremasti puding s okusom marelice, šljive, ananasa, dinje, kruške, papaje… Kada su zrelije, čak okusom mogu podsjećati i na karamelu ili kakao”, ističe Reiter.
Osim toga što je bogata okusima, zbog čega ju nazivaju i voćnom bombom, indijanska banana predstavlja i jednu od najnutritivnijih voćki na svijetu. Naime, sadrži jako puno antioksidansa, vitamina, minerala i omega-3 masnih kiselina, snižava šećer i kolesterol, a neki se njezini sastojci stavljaju čak i u lijekove protiv karcinoma. Uz to, jednostavna je ne samo za uzgoj, nego i za jelo i čuvanje.
“Možete ju konzumirati na razne načine, pa čak i u kolačima, sladoledu, džemovima, pivu… Mi ju inače jedemo svježu i obično je ukusnija kada se malo rashladi u hladnjaku u kojemu ju možete čuvati i do dva tjedna. Iako njezina sezona završava krajem listopada (doduše, ove je godine ponešto uranila), njezin cjelokupni sadržaj možete zamrznuti i konzumirati i tijekom zime, pri čemu gotovo uopće neće promijeniti okus”, napominje Reiter.
Iako mu prodaja indijanskih banana do sada nije bila primarni cilj, u skorijoj budućnosti planira proširiti plantažu s postojećih 20 na još toliko stabala koja mogu narasti i do 15 metara, ali maksimalna je visina za branje tri metra. Trenutno u prosjeku dobije šest do sedam kilograma spomenute voćke po stablu koja prosječno teži od 150 do 200 grama pojedinačno, no iz godine u godinu količina se plodova povećava.
“U Virju, Istri, Zadru, Čakovcu i Donjoj Bistri znaju brati i po 20 do 25 kilograma po stablu, dok po Europi ima njezinih nasada starih i po 40 godina. Naša joj je cijena deset eura po kilogramu, ali neki ju prodaju i za 13. Voćka možda jest skuplja, ali izrazito je zdrava i rijetka na ovim prostorima, pa je i njezin uzgoj dugoročno isplativ i tko god ima dodatni kapital, savjetujem mu da ga uloži u sadnju indijanske banane jer neće požaliti”, zaključuje Reiter koji, uz proširivanje plantaže, planira otvoriti i kušaonu domaćih i egzotičnih plodova te pokrenuti proizvodnju dehidriranog voća.
Tihomir Reiter pokazuje kako inovativne ideje koje se naizgled čine rezerviranima samo za neka daleka mjesta mogu uspješno zaživjeti i na slavonskom tlu. Usprkos početnim izazovima, interes za njegovom plantažom sve više raste, a indijanska banana postaje prepoznata među lokalnim i nacionalnim kupcima. Daljnjim razvojem nasada, Reiter je optimističan u pogledu budućnosti navedenog jedinstvenog projekta.
