U kasnim večernjim satima muškarci u automobilu slijedili mladu Filipinku
Sedam napada na strane radnike u samo tjedan dana, a što se dogodilo tijekom mjeseca kolovoza svakako je nedopustivo! Podsjetimo, u centru Zagreba napadnuta su dva radnika iz Indije, a policija je uhitila trojicu napadača, od kojih je jedan maloljetan. Policija je pozvala građane da prijave svaku sumnju na zločine iz mržnje, no pitanje je, nažalost, hoće li se i može li se tome stati na kraj. Stoga ne čudi da se postavlja pitanje strahuju li strani radnici od potencijalnih napada?
Posao – kuća – nedjeljna misa
Srećom, kako doznajemo iz PU osječko-baranjske, od početka godine pa do danas, napada na području koje pokriva ta policijska uprava fizičkih napada nije bilo. No, ne i uhođenja koje, kako nam kaže 24-godišnja Filipinka Bianca Bating, nije prijavljeno policiji. Naime, neugodnost praćenja doživjela je na vlastitoj koži što joj, dakako, nije bilo niti malo ugodno.
“To se zbilo u prvome tjednu mog boravka i rada u Osijeku. Ne znam jesam li pretjerala, no hodala sam oko 22 sata od autobusne stanice u Čepinu do kuće gdje stanujem s još pet prijateljica s Filipina. Nekoliko muškaraca me slijedilo automobilom i htjela sam se uvjeriti da paničarim bez veze pa sam stala i bila sam neugodno iznenađena kad su i oni stali. Nisu me prestali pratiti sve do ograde kuće”, ispričala nam je 24-godišnja Bianca, prodavačica u jednom trgovačkom lancu.
Otkako se to dogodilo, kaže, niti ona, a ni preostale državljanke Filipina ne izlaze, izuzev na posao i nedjeljom u crkvu. Potvrdila nam je to i njezina prijateljica i sustanarka, također djelatnica u trgovini, 44-godišnja Emma Lopez, rekavši da su incident odmah prijavili vlasniku kuće koji je potom pregledao kamere, no nije utvrdio o kome je bila riječ. Srećom, kaže Emma, praćenje se nije ponovilo, no kaže da osim u kupnju hrane i odjeće te nedjeljne mise, radnice s Filipina nikamo dalje ne idu. Bianca, primjerice, radi do 21 sat i kaže kako joj nije svejedno kad od autobusne stanice mora hodati do kuće nešto manje od deset minuta. Ipak, obje se slažu da je zasigurno riječ o izoliranom slučaju. Štoviše, Bianca kaže da bi, kao bivša bankarica, ostala u Osijeku da joj se pruži prilika raditi upravo u nekoj od poslovnica banaka, dok Emma kaže da će razmisliti nakon isteka ugovora hoće li seliti u Zagreb.
Indijac: Napadaju ljudi drukčijega uma
O tome ne razmišlja 29-godišnji Indijac iz Kulkate Ashis Biswas koji u Osijeku radi već dvije godine. Kaže kako nije čuo ni za kakve napade u Zagrebu, niti negdje drugdje, a Osijek smatra sigurnim gradom.
“Nije mi problem oko 23 sata hodati sam ulicama. Uostalom, iz Indije sam došao sam i vremenom sklopio prijateljstva, kako s Indijcima, tako i radnicima iz Bangladeša, ali i Hrvatima. Do sada nisam imao nikakvih loših iskustava u Osijeku i nadam se i vjerujem da će tako i ostati”“”, priča Ashis, inače djelatnik na građevini.
Mišljenja je da su napadi rijetki i smatra da dolaze od ljudi čiji je um sasvim drukčiji od velike većine drugih. Tu većinu smatra više nego gostoljubivom, a na pitanje gdje je život sigurniji, u Indiji ili Hrvatskoj, Ashis kaže kako su na oba mjesta ljudi uglavnom ljubazni i susretljivi. Oni koji imaju određenih problema, smatra, napravit će incident, no o tome ne želi niti razmišljati.
Kad su pak u pitanju Bianca i Emma, kažu kako ne vjeruju da će mijenjati svoje dnevne rutine. Osim što ne poznaju dovoljno grad, smatraju da još uvijek nisu dovoljno upoznale sam Čepin pa ni Osijek, a tako niti ljude da bi se upustile, primjerice, u šetnju u večernjim satima, odlazak u kino, na sok i sl.
Susretljivi ljudi i lijep grad
“Prošetale smo pješačkim mostom jedne nedjelje nakon crkve i to je sve. Ako me pitate gdje je sigurnije, na Filipinima ili u Hrvatskoj, rekla bih da sam ja kao Filipinka ugroženija ovdje, kao što bi možda vi bili u mojoj zemlji. Nisam sigurna zašto mi se to dogodilo i zašto su me pratili, vjerojatno jer su vidjeli da nisam odavde”“”, zaključuje Bianca, naglašavajući da ona dobro zna tamošnje ulice, baš kao i Osječani mjesta u gradu na koje bolje ne bi zalazili noću. No gledajući globalno, naše sugovornice mišljenja su da je Osijek lijep i siguran grad, a ljudi koje su do sada upoznale vrlo su, kažu, susretljivi. Sretne su, dodaju, jer žive zajedno u kući sa još nekoliko djelatnica s Filipina, a na svojim radnim mjestima u dobrim su odnosima s kupcima koji ih, ističu Bianca i Emma, tretiraju kao bilo kojeg drugog radnika. Zadovoljan na svome radnom mjestu je i Ashis koji svakako planira ostati u Hrvatskoj.
“Jedino na što mi iz Indije nismo navikli kod vas je hrana, a sa svime drugim se mogu poistovjetiti. Ne strahujem ni od koga, naravno, žao mi je što se dogodilo mojim sunarodnjacima u Zagrebu i nadam se da će to ostati jedan od malobrojnih slučajeva, jer mi smo samo došli raditi i živjeti u zajednici sa svima vama”“”, poručuje Ashis.
