Višnjevac u periodu od 31. kolovoza do 12. rujna proslavlja crkveni god i dan mjesnog odbora
Rana povijest Višnjevca, danas zapadnog prigradskog naselja Osijeka, usko je vezana uz grofovsku obitelj Pejačević koja je dio područja današnjeg naselja imala u svom posjedu. Jedan od prvih naziva ovog naselja bio je Adolfov dvor a zatim i Adolfovac, nazvan po grofu Adolfu Pejačeviću (1825. – 1880.). Poznata je i danas osporena tvrdnja opata Zvonimira Gutala prema kojoj je nekadašnja pustara zapadno od Osijeka dobila ime Adolfovac po stanovitom veleposjedniku Adolfu iz tog mjesta.
Grof Adolf Pejačević financirao je izgradnju određenih objekata u Osijeku, dok je na imanju Adolfovac, u današnjoj ulici Nikole Šubića Zrinskog u Višnjevcu, imao vilu u kojoj je boravio upravitelj mjesta. Nakon smrti Adolfa Pejačevića, vlasnik rumsko-retfalačkog gazdinstva, pod koje je pripadao i Adolfovac, postaje njegov brat grof Ladislav Pejačević. U to vrijeme, godine 1880., prema dostupnim podacima, u Adolfovcu je živjelo 69 stanovnika.
Zbog nepostojanja muškog potomstva rumsko-retfalačka loza Pejačevića se ugasila početkom 20. stoljeća dok su nakon Prvog svjetskog rata njihova plemićka dobra u Adolfovcu konfiscirana i dodijeljena doseljenicima. Tada ujedno dolazi i do demografskih promjena uslijed doseljavanja ljudi iz Crne Gore, Vojvodine, Like, Istre, Mađarske i drugih krajeva.Poznato je kako se u Višnjevcu krajem 19. i početkom 20. stoljeća na mjestu poznatom kao pecara proizvodio alkohol a prije svega rakija. Osim drugih gospodarskih objekata, u Višnjevcu se nalazio i ljetnikovac grofa Adolfa Pejačevića, a godine 1860., u današnjoj ulici Bana Josipa Jelačića, izgrađena je kapelica Sv. Marije. Svakako treba spomenuti i krčmu Palilula, koja je dugi niz godina bila poznato odmorište za sve putnike koji su išli starom rimskom cestom prema Osijeku.
Prema novoj upravnoj podjeli, Višnjevac pripada Mjesnom narodnom odboru Retfala a u godinama koje slijede dolazi do još nekoliko administrativnih promjena. Tada ujedno započinje i novi val migracija te u Višnjevcu obitava oko 900 ljudi. Iste godine, 1948., u Višnjevcu s radom kreće osnovna škola a jedan od prvih poznatih višnjevačkih učitelja je Stjepan Švajcer. Školske godine 1970./1971. započinje gradnja nove školske zgrade s obzirom da u staroj školi uvjeti nisu bili primjereni za rad. Na Malu Gospu, 8. rujna 1968. godine, đakovački biskup Stjepan Bäuerlein osniva župu Rođenja blažene Djevice Marije, a tri godine poslije počinje izgradnja današnje višnjevačke crkve. Nakon Drugog svjetskog rata, točnije 1945. godine, osnovan je i nogometni klub. Godine 1983. osnovan je Boćarski klub Višnjevac, jedan od najstarijih u Slavoniji. Općenito govoreći, 1970-ih godina u Višnjevcu se grade brojne obiteljske kuće i infrastruktura naselja.
U članku Ni selo – ni prigradsko naselje objavljenom 16. veljače 1977. u Glasu Slavonije, možemo pročitati sljedeće dojmove novinara prilikom posjeta Višnjevcu: Naišli smo na vrlo živ promet, mnoštvo radnika i učenika koji su žustro koračali po istrošenom nogostupu od malih betonskih ploča, prema središtu ove, s pravom možemo reći gradske jezgre u kojoj je svoj dom našlo približno osam tisuća stanovnika… Aleja fasadnih lijepih zgrada podsjeća na Divlji zapad osječke periferije. Iz spomenutog članka saznajemo i kako je 1976. godine asfaltirano nešto više od tri i pol kilometara višnjevačkih ulica. Tijekom Domovinskog rata Višnjevac je granatiran iz Baranje i Antunovca, bez veće materijalne štete ali uz ljudske gubitke. Od 1995. godine u funkciji je Mjesni odbor Višnjevac koji pripada Gradu Osijeku. U to vrijeme u Višnjevcu se grade novi objekti i uređuju već postojeći, poput pošte i ljekarne.
