Stare hrvatske ceste nude obilje prirodnih ljepota te posljedičnih iskustava i doživljaja koja se ne mogu dobiti nigdje dalje
Iako je putovanje prema moru brojnim obiteljima tradicija, neovisno o ruti kojom idu, mnogi odabiru različite načine dolaska do svoje omiljene jadranske destinacije, imajući na umu vremenske i financijske čimbenike.
Tako ćete za, primjerice, vožnju autocestom od Osijeka do Zadra trebati izdvojiti oko 90 eura (55 eura za gorivo i 35 eura za cestarinu), dok ćete putovanje starim hrvatskim cestama na istoj relaciji platiti dvostruko jeftinije, odnosno oko 45 eura. Međutim, autocestom stići ćete barem tri sata ranije, točnije za otprilike pet sati, a starim cestama za osam sati. Bez stajanja.
Upravo tim rutama putuju Ljiljana i Darko, stariji bračni par iz Osijeka koji već godinama ljetuje u Bibinjama kraj Zadra. Prvih su godina putovali starom cestom preko Bjelovara do Zagreba, što je trajalo oko pet sati i još toliko do mora. Put ih je vodio nizom gradova poput Osijeka, Našica, Orahovice, Slatine, Virovitice, Bjelovara, Zagreba, Duge Rese, Karlovca, Bosiljeva, Makarske, Zadra, Šibenika i Splita. Međutim, zanimljivo je da su prvotno htjeli putovati kroz Bosnu, što je također sve popularnija relacija za dolazak Slavoncima do mora, no dogodila im se mala nezgoda koja im je čak promijenila krajnje odredište.
”Te godine nismo putovali sami, već sa svekrom i svekrvom. Na granici smo shvatili da imaju stare osobne iskaznice i morali smo se vratiti, no kako to nismo htjeli, samo smo produžili starom cestom do Splita kod kćerke i njezine obitelji. Toga smo se dana vozili od sedam do 17 sati, maltene prešavši cijelu Hrvatsku”, prisjeća se Ljiljana za SiB.hr.
Druga godina njihova putovanja na Jadran bila je ponešto drugačija. Naime, tada su se odlučili zadržati nekoliko dana kod rodbine u Ičićima, pa tek onda produžiti za Bibinje. Od Osijeka do Zagreba vozili su se Podravskom magistralom, a od Zagreba do Rijeke autocestom.
”Ipak, najgori nam je put bio od Ičića do Bibinja jer smo tada putovali Jadranskom magistralom koja je jako gužvovita i zavojita. Suprug nije mogao voziti iznad 60 na sat, a još je i bura puhala, pa nam je trebalo oko pet do šest sati do odredišta. Iako je meni bilo ugodno gledati prirodu uz more, suprugu je bilo naporno toliko dugo i skoncentrirano voziti”, pojašnjava Ljiljana.
Zbog svega navedenoga već godinama putuju do Jadrana preko Bosne, a natrag autocestom. Financijski gledano, cijena će njihovog ovosezonskog povratnog putovanja do Bibinja, koje planiraju sredinom kolovoza, s gorivom i cestarinom iznositi oko 300 eura, dok su, kada su putovali starom cestom, prolazili mnogo jeftinije.
”Vožnja je autocestom skuplja jer je brža te se plaća i cestarina, dok se na starim cestama potroši mnogo manje goriva s obzirom na sporiju vožnju, ali treba vam više vremena da dođete na cilj. Financijski je, stoga, vožnja starim hrvatskim cestama do mora prednost, ali vremenski nije. Također, prednost je za suvozača i putnike koji sjede iza uživanje u promatranju prirodnih seoskih ljepota, dok se na autocesti nema što vidjeti, već se na njoj obavlja samo rutinska vožnja”, opisuje Ljiljana kojoj iz putovanja starim cestama do Jadrana najviše nedostaje stajanje na janjetinu na povratku kući u jednom mjestu kod Bjelovara.
S druge strane, Osječanka Iva koja putuje na more sa suprugom i dvoje djece nema običaj nigdje stajati
te se također vozi Podravskom magistralom do rodbine u Zagrebu, Kloštru ili Varaždinu, nakon čega
nastavlja vožnju autocestom do Jadrana.
”Naša putovanja do mora prosječno traju nekoliko sati, odnosno tri sata do Zagreba i još toliko do Istre u kojoj ljetujemo te koštaju od 50 do 100 eura u jednom smjeru. Naravno, točno vrijeme putovanja uvijek ovisi o vrsti i stanju automobila, količini stajanja i gužvama na cesti. No, prije svega, volimo prolaziti kroz stara mjesta i uživati u raznolikosti pejzaža, i to ponajprije radi djece s kojom brojimo aute te se divimo seoskim ambijentima i životinjama. Također, kada se vozimo starim cestama, možemo putovati i tijekom dana, dok se autocestom vozimo po noći kako bismo izbjegli gužve, a i djeca nam tada još mogu spavati”, priča Iva.
Iako ćete se složiti kako je vožnja autocestom praktičnija, brža i manje zahtjevna vozačima, posebice u slučajevima putovanja preko noći, riječ je o skupljoj opciji koja nerijetko putnicima i nije toliko zanimljiva. U drugu ruku, stare hrvatske ceste nude obilje prirodnih ljepota te posljedičnih iskustava i doživljaja koja se ne mogu dobiti nigdje dalje, pa možda ponekad i vrijedi žrtvovati više vremena radi dinamičnijeg putovanja.
U konačnici, uz sve razlike u odabiru ruta i načina putovanja do mora kod Osječana, jedno je sigurno – svaka vožnja prema Jadranu donosi svoje jedinstvene izazove, anegdote i priče, a na vama je da izaberete graditi onu za koju smatrate da će vam najbolje odgovarati.