Stare hrvatske ceste nude obilje prirodnih ljepota te posljedičnih iskustava i doživljaja koja se ne mogu dobiti nigdje dalje
Iako je putovanje prema moru brojnim obiteljima tradicija,
neovisno o ruti kojom idu, mnogi odabiru različite načine dolaska
do svoje omiljene jadranske destinacije, imajući na umu vremenske
i financijske čimbenike.
Tako ćete za, primjerice, vožnju autocestom od Osijeka do Zadra
trebati izdvojiti oko 90 eura (55 eura za gorivo i 35 eura za
cestarinu), dok ćete putovanje starim hrvatskim cestama na istoj
relaciji platiti dvostruko jeftinije, odnosno oko 45 eura.
Međutim, autocestom stići ćete barem tri sata ranije, točnije za
otprilike pet sati, a starim cestama za osam sati. Bez stajanja.
Upravo tim rutama putuju Ljiljana i
Darko, stariji bračni par iz Osijeka koji
već godinama ljetuje u Bibinjama kraj Zadra. Prvih su godina
putovali starom cestom preko Bjelovara do Zagreba, što je
trajalo oko pet sati i još toliko do mora. Put ih je vodio
nizom gradova poput Osijeka, Našica, Orahovice, Slatine,
Virovitice, Bjelovara, Zagreba, Duge Rese, Karlovca, Bosiljeva,
Makarske, Zadra, Šibenika i Splita. Međutim, zanimljivo je da su
prvotno htjeli putovati kroz Bosnu, što je također sve
popularnija relacija za dolazak Slavoncima do mora, no dogodila
im se mala nezgoda koja im je čak promijenila krajnje odredište.
”Te godine nismo putovali sami, već sa svekrom i svekrvom. Na
granici smo shvatili da imaju stare osobne iskaznice i morali smo
se vratiti, no kako to nismo htjeli, samo smo produžili starom
cestom do Splita kod kćerke i njezine obitelji. Toga smo se dana
vozili od sedam do 17 sati, maltene prešavši cijelu Hrvatsku”,
prisjeća se Ljiljana za SiB.hr.
Druga godina njihova putovanja na Jadran bila je ponešto
drugačija. Naime, tada su se odlučili zadržati nekoliko dana kod
rodbine u Ičićima, pa tek onda produžiti za Bibinje.
Od Osijeka do Zagreba vozili su se Podravskom magistralom, a
od Zagreba do Rijeke autocestom.
”Ipak, najgori nam je put bio od Ičića do Bibinja jer smo tada
putovali Jadranskom magistralom koja je jako gužvovita i
zavojita. Suprug nije mogao voziti iznad 60 na sat, a još je i
bura puhala, pa nam je trebalo oko pet do šest sati do odredišta.
Iako je meni bilo ugodno gledati prirodu uz more, suprugu je bilo
naporno toliko dugo i skoncentrirano voziti”, pojašnjava
Ljiljana.
Zbog svega navedenoga već godinama putuju do Jadrana preko Bosne, a
natrag autocestom. Financijski gledano, cijena će njihovog
ovosezonskog povratnog putovanja do Bibinja, koje planiraju
sredinom kolovoza, s gorivom i cestarinom iznositi oko 300
eura, dok su, kada su putovali starom cestom, prolazili mnogo
jeftinije.
”Vožnja je autocestom skuplja jer je brža te se plaća
i cestarina, dok se na starim cestama potroši
mnogo manje goriva s obzirom na sporiju vožnju, ali treba
vam više vremena da dođete na cilj. Financijski je, stoga, vožnja
starim hrvatskim cestama do mora prednost, ali vremenski nije.
Također, prednost je za suvozača i putnike koji sjede iza
uživanje u promatranju prirodnih seoskih ljepota, dok se na
autocesti nema što vidjeti, već se na njoj obavlja samo rutinska
vožnja”, opisuje Ljiljana kojoj iz putovanja starim cestama do
Jadrana najviše nedostaje stajanje na janjetinu na povratku
kući u jednom mjestu kod Bjelovara.
S druge strane, Osječanka Iva koja putuje na
more sa suprugom i dvoje djece nema običaj nigdje stajati
te se također vozi Podravskom magistralom do rodbine u
Zagrebu, Kloštru ili Varaždinu, nakon čega
nastavlja vožnju autocestom do Jadrana.
”Naša putovanja do mora prosječno traju nekoliko sati, odnosno
tri sata do Zagreba i još toliko do Istre u kojoj ljetujemo
te koštaju od 50 do 100 eura u jednom smjeru.
Naravno, točno vrijeme putovanja uvijek ovisi o vrsti i
stanju automobila, količini stajanja i gužvama na cesti. No,
prije svega, volimo prolaziti kroz stara mjesta i uživati u
raznolikosti pejzaža, i to ponajprije radi djece s kojom brojimo
aute te se divimo seoskim ambijentima i životinjama. Također,
kada se vozimo starim cestama, možemo putovati i tijekom dana,
dok se autocestom vozimo po noći kako bismo izbjegli gužve, a i
djeca nam tada još mogu spavati”, priča Iva.
Iako ćete se složiti kako je vožnja autocestom praktičnija, brža
i manje zahtjevna vozačima, posebice u slučajevima putovanja
preko noći, riječ je o skupljoj opciji koja nerijetko
putnicima i nije toliko zanimljiva. U drugu ruku, stare
hrvatske ceste nude obilje prirodnih ljepota te posljedičnih
iskustava i doživljaja koja se ne mogu dobiti nigdje dalje, pa
možda ponekad i vrijedi žrtvovati više vremena radi dinamičnijeg
putovanja.
U konačnici, uz sve razlike u odabiru ruta i načina
putovanja do mora kod Osječana, jedno je sigurno – svaka vožnja
prema Jadranu donosi svoje jedinstvene izazove, anegdote i
priče, a na vama je da izaberete graditi onu za koju
smatrate da će vam najbolje odgovarati.