Jesu li rakete protiv tuče zastarjela metoda koja ne daje rezultate ili jedina metoda koja može razbiti tuču? Nakon razorne oluje koja je Bošnjake u Slavoniji u pola sata pretvorila ratnu zonu ponovno se raspravlja o tome treba li raketama gađati oblake
Je li protugradna obrana spas za srpske poljoprivrednike? Rakete
protiv tuče koriste i ovih dana, a tvrde da su u posljednjih 50
godina štete od tuče tako smanjili za dvije trećine, piše
Danas.hr.
Istovremeno, posljednje rakete u Hrvatskoj ispaljene su još 2020.
Od tada lansirne rampe skupljaju hrđu.
“Evo dao Bog da uspije u tome i da rakete opet idu u funkciju.
Kao što vidite kod lansera smo, zjapi, trune čeka”, kaže danas
Josip Salatko, predsjednik Udruge raketara
protugradne obrane Hrvatske. Šefu hrvatskih raketara, inače članu
Domovinskog pokreta, nade da će ih opet ispaljivati probudio je
jučer, gle čuda, DP-ov ministar poljoprivrede. “Ako nadzemni
generatori nisu znanstveno dokazani da djeluju, a radi se s
njima, zašto onda ne bi radila i protugradna obrana u smislu
raketa. I inzistirat ću da se to vrati”, rekao je nakon obilaska
šteta u Bošnjacima Josip Dabro.
Inzistirat će, unatoč čvrstom stavu meteorologa, i hrvatskih i
svjetskih.
“Najveći dio istraživanja pokazuje da te metode nisu opravdane ni
učinkovite. Postoji veliki broj istraživanja sa vrlo
respektabilnim metodama koje pokazuje da se štete povećavaju u
situacijama kada zasijavamo te oblake”, kaže glavni ravnatelj
DHMZ-a Ivan Güttler.
Dok se u Hrvatskoj još raketiralo, znanstvenik Damjan
Jelić, koji je doktorirao na tučama, usporedio je
područja u Hrvatskoj na kojima se jesu odnosno nisu koristile
rakete.
“U periodu kada je bila aktivna obrana od tuče nije se pokazalo u
podacima da postoje nekakve značajne razlike, da su se pojavile
nekakve rupe u kojima nema tuče ili da je aktivnost tuče
smanjena. Naprosto su dinamike oba sustava, i priobalnog i
kontinentalnog, bile slične”, kaže za RTL Damjan Jelić.
Ipak, ljudi koji su u pola sata ostali bez svega su očajni: i
vjeruju da im rakete mogu pomoći.
“Bolje smo branili nego kako sada izgleda, nekada smo branili 100
posto, nekada malo manje kada je bilo jako opasno, ali opet se
smanjilo”, uvjerava Josip Berać, raketar iz
Županje.
Njegov sugrađanin, poljoprivrednik Franjo Čolić,
također tvrdi da je učinka bilo, “to je nesumnjivo, zašto se
država toga odrekla, ja ne znam, to se petlja netko privatno, što
je koga briga hoću li ja biti potučen”.
Odrekle su se i druge države. Obranu od tuče protugradnim
raketama podržavaju samo nacionalne meteorološke službe Rusije i
Srbije, što se Europske unije tiče, u Mađarskoj, Bugarskoj i
Rumunjskoj obranu od tuče provode preko ministarstva
poljoprivrede na dijelu teritorija, dok se u Austriji i
Španjolskoj brani na privatnu inicijativu i to avionima. U
Rumunjskoj, recimo, kažu da je metoda učinkovita za zaštitu
vinograda i voćnjaka, Rusi pak neprovjerljivo tvrde da su im
štete od tuče manje za 85 posto, ali iz DHMZ-a uvjeravaju da su
štete veće nego koristi.
“Te su metode vrlo ograničene učinkovitosti, ponekad i opasne, a
naš je zadatak da takve informacije vrlo jasno komuniciramo”,
ističe Ivan Güttler.
Ipak, mnogi i dalje pokušavaju manipulirati s vremenom, i na to
troše jako puno novca. Rusi su za Olimpijske igre u Sočiju
trošili milijune da im padne snijeg, Kinezi ispaljivali rakete s
kristalima joda kako bi spriječili kišu nad Pekingom za
zatvaranje Igara. Bogati Saudijci i drugi Arapi već godinama
zasijavaju oblake kako bi dobili više kiše, što kao prvo košta, a
kao drugo prolazi u mirnijim, slojevitim oblacima.
“Da bi suzbili samu tuču, ti sustavi imaju jako velike energije.
To su ogromni kumulonimbusi oblaci i ti tučonosni sustavi znaju
imati energije od jedne do 10 atomskih bombi. Samim time, i
proces zasijavanja oblaka je puno teži i upitno je koliko uopće
tog reagensa na bilo koji način ulazi u takav olujni sustav”,
objašnjava meteorolog RTL-a Dorian Ribarić.
Plus, srebro-jodid koji se ispucava u oblake, može štetiti i tlu
i biljkama i vodi. A u kapitalizmu, još je jedan važan argument
protiv raketiranja tuče.
“Da je ta tehnologija urodila kvalitetnim plodom, ona bi se
proširila po cijelom svijetu, oko te tehnologije razvijala bi se
jaka industrija, i mi bismo na neki način vidjeli evoluciju te
tehnologije, jer bi se u nju ulagalo”, zaključuje Damjan Jelić.
Ovako, neki očito žele vjerovati da su u cijeloj Europi jedino
Rusi i Srbi našli rješenje. Iako znanost kaže da je sve to
sovjetska izmišljotina.