S mještanima je pokrivao krovove kuća, a gledajući pripadnike Hrvatske vojske koji su im pomagali, vidio i svoju budućnost jer se po završetku gimnazije odlučio za vojni poziv
U Bošnjacima teško pogođenima olujom stradala je i obiteljska
kuća 18-godišnjeg Davida Tadića.
“Otišlo je dosta crijepova, ovdje fasada i curila je voda, par
dana bili smo bez struje, bez ičega i samo smo tako radili,
čistili po dvorištima”, priča David za RTL Danas.
S mještanima je pokrivao krovove kuća, a gledajući pripadnike
Hrvatske vojske koji su im pomagali, vidio i svoju budućnost jer
se po završetku gimnazije odlučio za vojni poziv.
“Čim sam vidio, rekao sam: to je to, idem u vojsku, želim biti
pripadnik Hrvatske vojske”, govori David.
Obitelj podržava tu odluku i kaže da je to pravi poziv za njega.
“Pogotovo što mu je to nekako u krvi”, kaže Davidova rođakinja
Đurđica Balentović. “I pokojni stric je vojnik,
ima nas još tu koji smo u uniformama i svi smo ponosni na njegovu
odluku”, dodaje.
David se prijavio na Hrvatsko vojno učilište, prošao testiranja i
liječničke preglede, a poziv na upis poslan mu je elektroničkom
poštom koju nije vidio.
“Desilo se to nevrijeme, ostali smo bez struje, cijeli dan se
bude po krovovima i kod kuće samo se tuširam i spavam”, priča
David.
No, u vojsci nisu željeli odustati od Davida pa je uslijedio i
telefonski poziv.
“Samo je pitanje slijedilo – pa gdje si ti na upisu? A ja odmah:
gotovo, što ću sad reći svojima? Sve sam prošao, sve sam prošao i
sad zadnji korak… I onda je rekao da će vidjeti što može i nakon
pet minuta sam dobio drugi poziv i rekli su da ako mogu doći
sutra da moram obećati da ću doći”, prisjeća se David.
I uskoro kreće vojna karijera. David prvo ide u kamp za
prilagodbu na vojni način života, a potom na vojni studij vođenja
i upravljanja. Karakter mu je takav da u uspjeh vjeruju svi.
“Ja sam u to sto posto siguran, vjerujem u svog brata, on će to
sigurno učiniti bez ikakvih problema”, kaže Davidov brat,
Marin Tadić.
“Uvijek svima spreman pomoći, tu je uvijek, možeš računati na
njega – nikad mu ništa nije teško”, kaže Đurđica o Davidu dok
njegova sestra Dunja ističe da joj David uvijek
pomaže oko zadaća i škole.
Kada završi studij diploma i vojni čin bit će potvrda da se
upornost i napor isplate te da se unatoč životnim izazovima –
onima koji vjeruju u sebe snovi ipak ostvaruju.