Pogodite - strah nikad ne nestaje. Eto rekla sam vam. Uvijek ćete se pojati nečega kada krenete raditi stvari zbog kojih rastete i živite život vrijedan življenja. Jer znate šta - nema reprize života. Ovo tu je to što smo dobili. Želite li žaliti što ovaj jedan život niste proživjeli onako kako baš vi želite?
U svijetu gdje svi toliko jako žele izbjeći svaku moguću grešku,
strah je ono što nam je svima zajedničko.
Bojimo se da ne uspijemo, bojimo se da uspijemo, strah nas je šta
će drugi reći, strah nas je da se ne zauzmemo previše za sebe da
nas drugi ne bi proglasili sebičnima – sve u svemu, ono što nam
je zajedničko je da se bojimo, i previše.
Kada dođete u srednje godine (40-e tako zovu, zar ne?), počinjete
shvaćati da:
- lagano se bližimo sredini života što je super jer ako tako
gledamo možemo računati na još 40-ak kvalitetnih godina života
(uz uvjet da se koliko – toliko pobrinemo za zdravlje i pazimo
kako i kada prelazimo cestu) - dovoljno smo mladi, a istovremeno dovoljno iskusni da krenemo
ostvarivati svoje ciljeve. Zamislite da sljedećih 25 godina
radite nešto što ste oduvijek željeli raditi?
Ako vam ovo gore ima ikakvog smisla, onda vam je jasno da trebate
što prije početi na svoje strahove gledati na drukčiji način.
Da krenete raditi stvari usprkos strahu, a ne čekati da
strah nestane.
Pogodite – strah nikad ne nestaje. Eto rekla sam vam.
Uvijek ćete se pojati nečega kada krenete raditi stvari zbog
kojih rastete i živite život vrijedan življenja.
Moj poziv vama – od danas krenite o strahu razmišljati malo
drukčije. Za početak donosim vam moje 3 istine koje su meni
pomogle da na svoje strahove gledam na potpuno novi način:
- Ono čega se ja bojim, boje se i milijuni ljudi oko mene.
Doslovno. Strah da neće biti dovoljno dobro, strah od neuspjeha,
strah od uspjeha, kritike itd. Sve je to NORMALNO DA OSJEĆAM. I
koliko god to bilo u prvi tren strašno, daleko mi je lakše kad
znam da i drugi oko mene osjećaju to isto - Strah je manji kad ja imam više samopouzdanja. A imam ga tako
što držim riječ koju sam dala sama sebi da ću zadatak napraviti
onda kada sam rekla. Koliko god mali zadatak bio, kad ga odradim
onda kada sam rekla – ja se osjećam bolje. A to je jedino važno - Žaljenje za propuštenim prilikama me danas više plaši od toga
što će drugi reći ili hoće li sve ispasti savršeno. Ionako ljudi
daleko više misle o sebi nego o meni (vjerujte mi), a to je li
savršeno ionako nije ni bitno nikome osim meni – zato za mene već
dugo vrijedi parola “bolje završeno nego savršeno”
Koje od ove 3 istine je vama “najistinitija”?
Ako želite naučiti kako prestati odgađati ono bitno i kako
krenuti malim koracima raditi na svojim ciljevima, pozivam vas da
zapratite Instagram profil gdje pričam upravo o ovim
stvarima.
Ivana Maltašić, Mindset Coach