Križni put za hrvatske branitelje, ranjenike i civile iz Borovo Commerca počeo je odmah po dolasku srpskog agresora u stacionar ratne bolnice

Dan nakon pada Vukovara, pravi pakao nastao je te 1991. godine u prigradskoj četvrti Borovo naselje gdje je bila rezervna bolnica s oko 800 ranjenika. Ondje je na današnji dan srpski okupator ubio više od 50 Hrvata, a za mnogima se i dalje traga, piše Danas.hr.

Nakon Dana sjećanja u Vukovaru, još jedna tužna kolona i još jedna teška obljetnica. Križni put za hrvatske branitelje, ranjenike i civile iz Borovo Commerca počeo je odmah po dolasku srpskog agresora u stacionar ratne bolnice.

Sadržaj se nastavlja...

Zlatko Zaoborni, vukovarski branitelj, prisjetio se kako je sve izgledalo.

"Tu je bila hrpa četnika, bilo je odmah ubijanja na licu mjesta", rekao je.

Boško Marin, također branitelj, jedan je od preživjelih.

"Ja sam imao sreću da preživim, ne znam na koji način, skinut sam gol tu na ulazu", izjavio je.

Zlatko Zaoborni nastavio je prisjećati se mučnih detalja.

"Pošto sam bio na štakama, nekako sam pognute glave izlazio, gdje su nas kao smještali i sabirali", kazao je.

"Opsovao mi mater ustašku, par puta me razvukao i polegli su me dolje", nadovezao se Boško Marin.

Sve što je slijedilo bilo je mučno, ružno i teško. Danas, kada se odaje počast ubijenima i stradalima, najteže je onima koji sudbinu svojih najbližih još uvijek ne znaju. Manda Patko, predsjednica udruge Vukovarske majke, kaže da tuga ne prestaje. 

"Jako je teško živjeti bez najbližih, teško je nama suprugama, našoj djeci, a još je teže majkama koje traže još svoju djecu", istaknula je.

Marija Šestan sina Tomislava traži godinama, no umjesto do informacija, došla je do zida šutnje.

"Svi šute, nitko neće da kaže, a mi tapkamo u mjestu, iz godine u godinu, iz godine u godinu, evo 32 godine, ono što ja kažem – više ga tražim nego što je on imao godina, on je imao 21 godinu", navela je.

Milka Pančić, koja traži kćer Jelenu, kaže da nakon toliko godina, više nije sigurna u savjest, ali se nada.

"Ne znam hoće li im proraditi savjest, samo da mi kažu gdje je, da pronađemo njene posmrtne ostatke", konstatirala je.

Zaborava nema, poručuje Dalibor Đurđek koji traži oca Ivana, ranjenog i nestalog, kada je njemu bilo deset godina. Majka mu je preminula prije tri godine i istinu nije dočekala pa potragu nastavlja on.

"Tražimo i dalje istinu ne samo o našem ocu, nego i ostalih 1803 osoba koje još uvijek se potražuju i njihove obitelji ne znaju za sudbinu svojih najmilijih", rekao je Dalibor. Do tada će se boriti svjedočenjem protiv zaborava te svijećama i cvijećem odavati im počast kao što je to danas učinjeno i u Borovu na obali Dunava.