Riječ je o koloni sjećanja od Osijeka do Vukovara pod nazivom „Mi ne zaboravljamo” koja se krenula prakticirati još prije 19 godina u organizaciji Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata

Uz to što je u subotu, 18. studenoga cijela Republika Hrvatska dostojanstveno obilježila 31. obljetnicu pada grada Vukovara, žrtvama su se toga dana poklonili i mnogobrojni učenici. Riječ je o koloni sjećanja od Osijeka do Vukovara pod nazivom „Mi ne zaboravljamo” koja se krenula prakticirati još prije 19 godina u organizaciji Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata.

„Prije 13 godina odlučila sam povesti grupu učenika iz Doma učenika Ugostiteljsko-turističke škole. Tada je 10 učenika krenulo na ovaj put i od 2010. pa sve do danas broj se učenika povećavao. Do danas je ovu dionicu od Osijeka do Vukovara u znak sjećanja na žrtvu Vukovara prešlo preko 2.500 učenika”, rekla je Gabriela Poslon, profesorica biologije i kemije te odgajatelj savjetnik u Domu učenika Ugostiteljsko-turističke škole Osijek.

Sadržaj se nastavlja...

Poslon je ujedno sudjelovala i u organizaciji cjelokupnog projekta te ističe kako mu se, unatoč nepogodnim vremenskim uvjetima, ove godine odazvalo čak preko 500 srednjoškolaca i studenata.

„Vremenski uvjeti bili su izuzetno teški. Kiša je sedam sati padala po nama, i teško je opisati koliko je snage djeci trebalo da savladaju sve prepreke, počevši od umora, neprospavane noći, bolova, slabosti i raznih drugih tegoba. Kišom natopljena obuća i odjeća bila je hladna i otežana, slijepljena za njihovu kožu. No, oni su bez pogovora stigli do cilja, poklonili se žrtvama i zapalili im svijeće. Unatoč težini puta, mnogi su obećali da će i nagodinu ponovo poći”, istaknula je profesorica.

Ovom se prilikom zahvalila i svim profesorima koji su vodili svoje učenike u Vukovar, posebice Mariji Rumbočić-Pezelj, Ani Azenić, Ivani Hac, Slađani Mihalj i Jesenku Alpeza, kao i profesorima i ravnatelju Mladenu Kamenjarinu koji su stigli iz Splita da bi hodali s njima, te svojemu bivšem učeniku Rafaelu Dubroviću koji je još kao učenik svake godine hodao do Vukovara, a sada je animator studentima zagrebačkog Kineziološkog fakulteta.

„Znala sam da će ove godine biti loše vrijeme i da će padati kiša, ali nismo očekivali ovako dugotrajan pljusak. Zbog loše prognoze očekivala sam manji broj djece, no djeca su visoko motivirana za ovaj projekt jer za njih Vukovar predstavlja jednu višu dimenziju. Svake sam godine impresionirana spremnošću djece da prođu kroz ovu težinu, posve nepripremljeni za tolike napore. Zajedno sa svim profesorima osjećam ponos prema generacijama djece koja su spremna podnijeti žrtvu da bi iskazali poštovanje i zahvalnost Herojima”, zaključila je profesorica.