Brojni građani koji su otišli trbuhom za krugom u Irsku ovih dana dobili su dopise od hrvatskih poreznika u kojima ih se traži da plate porez na plaću koju su zaradili u toj zemlji.
Kako piše portal Index.hr iznosi se u nekim slučajevima kreću
i do 100 tisuća kuna, tako da bi ljudi, umjesto da štede novac za
svoju obitelj i sebe, trebali u Irskoj štedjeti da pune proračun
države iz koje su se morali iseliti.
Hrvatska s mnogim zemljama, pa tako i Irskom ima važeći
sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja,
no to ne znači da su građani koji rade u inozemstvu potpuno
sigurni da neće morati platiti porez u obje zemlje. Naime, ako
Porezna uprava u Hrvatskoj procijeni da osoba koja radi u
inozemstvu po njihovim kriterijima ima “previše veze” s
Hrvatskom, morat će platiti razliku poreza.
Priznaje se porez koji je plaćen u inozemstvu, ali traže da se
plati razlika do iznosa poreza koji bi bio obračunat u Hrvatskoj.
S obzirom na to da su plaće u inozemstvu znatno veće, a porezi u
Hrvatskoj visoki, nastaju i velike razlike u obračunu poreza.
Iz objašnjenja koje je Index dobio iz Porezne uprave može se
zaključiti da bi – oni koji više vole svoj novac zadržati za
sebe, umjesto da ga poklone birokraciji – trebali “poslove” s
Hrvatskom svesti na najmanju moguću mjeru. Potrebno se
ispisati iz Registra poreznih obveznika, te se
prilikom ispisa popunjava upitnik putem kojeg Porezna uprava
utvrđuje rezidentnost prilikom odlaska iz zemlje.
U tom upitniku ima cijeli niz pitanja koja se odnose na razloge
napuštanja zemlje, buduće zaposlenje u inozemstvu, ali i posebno
važno – na veze s Hrvatskom nakon napuštanja zemlje. Poreznike
tako interesira što osoba koja se iseljava planira s nekretninom,
ako je posjeduje, ostaju li članovi uže obitelji u zemlji,
planira li imati osobni automobil u Hrvatskoj, pa čak i kućne
ljubimce.
Porezna pojašnjava da, prema hrvatskim poreznim zakonima,
prebivalište je tamo gdje osoba ima stan u vlasništvu ili posjedu
neprekidno 183 dana u jednoj ili dvije kalendarske godine. Ako
ima prebivalište u inozemstvu i tuzemstvu istovremeno, smatra se
da je prebivalište u tuzemstvu.
“Člankom 38. Općeg poreznog zakona propisano je da se smatra
da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u
vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili
u dvije kalendarske godine. Boravak u stanu nije obvezan.
Ako porezni obveznik u Republici Hrvatskoj ima u vlasništvu
ili posjedu više stanova, prebivalište mjerodavno za oporezivanje
utvrđuje se prema mjestu prebivališta obitelji, a za poreznog
obveznika samca prema mjestu u kojem se pretežno zadržava ili
prema mjestu iz kojeg pretežno odlazi na rad ili obavljanje
djelatnosti.
Ako porezni obveznik ima prebivalište u tuzemstvu i
inozemstvu, smatra se da ima prebivalište u tuzemstvu. Uobičajeno
boravište u smislu ovoga Zakona ima porezni obveznik u onome
mjestu u kojem se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se
može zaključiti da on u tome mjestu ili na tom području ne boravi
samo privremeno.
Uobičajenim boravištem u smislu ovoga Zakona smatra se stalan
ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u
jednoj ili u dvije kalendarske godine. Za određivanje uobičajenog
boravišta nisu važni kratkotrajni prekidi boravka koji ne traju
dulje od jedne godine“, pojašnjavaju iz Porezne uprave.
>>> U posjeti Irskoj: istražili smo što
rade i koliko zarađuju!
Iz Porezne objašnjavaju i kako se utvrđuje status rezidenta prema
Ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji Hrvatska ima
s Irskom.
“Člankom 4. Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade
Irske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanja
izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na dohodak od otuđenja
imovine propisano je da izraz »rezident države ugovornice«
označava svaku osobu, koja prema zakonima te države u njoj
podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta,
mjesta uprave ili nekoga drugog obilježja slične prirode, i
također uključuje tu državu i njenu lokalnu vlast. Međutim, ovaj
izraz ne uključuje osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju
samo dohotka iz izvora u toj državi.
Ako je, prema odredbama stavka 1. članka 4. citiranog
Ugovora, fizička osoba rezident obiju država ugovornica, onda se
njezin status određuje na ovaj način: a) smatra se rezidentom
samo one države u kojoj ima prebivalište, a ako ima prebivalište
u objema državama, smatrat će se rezidentom samo one države s
kojom ima uže osobne i gospodarske veze (središte životnih
interesa), b) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte
životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema prebivalište,
smatrat će se rezidentom samo one države u kojoj ima uobičajeno
boravište, c) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema
državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se
rezidentom samo one države čiji je državljanin, d) ako je osoba
državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih,
nadležna tijela država ugovornica riješit će pitanje
dogovorno.
Prema tome, ako fizička osoba ima prebivalište i u Republici
Hrvatskoj i u Republici Irskoj tada se rezidentnost utvrđuje
sukladno odredbama članka 4. Ugovora između Vlade Republike
Hrvatske i Vlade Irske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i
sprječavanja izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na dohodak
od otuđenja imovine.
Ako je sukladno članku 4. stavku 2. a) središte životnih
interesa poreznog obveznika u Republici Hrvatskoj isti će biti
podložan oporezivanju prvenstveno u državi izvora (Republici
Irskoj), a potom i u državi rezidentnosti (Republici Hrvatskoj),
međutim Republika Hrvatska kao država rezidentnosti dužna je
izvršiti otklanjanje dvostrukog oporezivanja da na propisani
način izvrši uračunavanje poreza plaćenog u Republici
Irskoj“, navode iz Porezne.
SiB.hr