O kakvim je razmjerima požara bila riječ govori i to da se razmišljalo o dodatnoj pomoći iz Slavonije
Dan poslije nakon katastrofalnog požara između Makarske i Omiša sam pogled na područje koje je njime zahvaćeno govori o kakvim se razmjerima vatre radilo. U 7 ujutro danas su ondje došli osječki vatrogasci koji će, kako doznajemo od Zlatka Uvanovića, voditelja vatrogasnog odjeljenja Javne profesionalne postrojbe grada Osijeka i voditelja smjene u Divuljama, ondje ostati do jutra.
“Najprije kanaderi, a onda je i priroda pomogla da se požar nije dalje rasplamsao. Nije vatra mogla dalje od kamena, no činjjenica je da je sve gore izgorjelo. Mi smo na kojih 600 metara nadmorske visine, tlo je jako strmo i teren je doista užasan“, prepričava za SiB.hr Uvanović, dodajući da se noću na teren gdje se sada nalaze, otprilike iznad Lokve Rogoznice, zbog strmog terena niti ne može penjati.
Opečeni vatrogasac je na kućnoj njezi
Ovdje će dežurati do jutra zbog nepredviđenih situacija iako je sada, kaže, sve ugašeno. No, o kakvim je razmjerima požara bila riječ govori i to da je, prema Uvanovićevim riječima, glavni zapovjednik Vatrogasne zajednice Osječko-baranjske županije razmišljao o tome da dolje pošalje dodatnih 30-ak vatrogasaca. Srećom, za time nije bilo potrebe.
“Dečki iz Zagreba su otišli i ono što znamo da je vatrogasac koji je opečen u požaru dobro i na kućnoj je njezi. Inače, ovo je prvi, ali nažalost iskustveno znam nije posljednji požar na Jadranu. Piromani su, ne znam kako bih to rekao, bolesni ljudi koji čak razmišljaju o tome gdje će paliti, ovisno o smjeru vjetra“, priča Uvanović.
Tako pale po otocima, kaže, za vrijeme juga, dok tijekom bure pale na kopnu. Uvanović kaže da je u 90 posto slučajeva kriv ljudski faktor. Katkad to budu čak i vlasnici ovaca koji pale travu. Spriječit ih se ne može, smatra, no vatrogasci su tu da požar što je moguće brže ugase.
Brižni mještani donose hranu i vodu
A do jutra, kaže, dežurat će na strmu terenu. Po dolasku na teren pripadnici tamošnjeg DVD-a donijeli su im doručak, a nerijetko i mještani, kaže Uvanović, donesu sokove, vode pa i hrane.
“Znaju ostaviti kraj kamiona i hranu i piće i doista nismo gladni. Ne sjećam se kad smo na ovakvim intervencijama ostali gladni i žedni zahvaljujući mještanima koji su doista susretljivi“, pohvaljuje Uvanović mještane kojima je samo 24 sata ranije prijetio požar katastrofalnih razmjera.
