RTL Direkt donosi priču o velikom poskupljenju kruha

Možda gorivo više nije tako skupo, možda je vlada zamrznula cijene ulja i šećera, možda nas je spasila od ogromnih cijena struje i plina, ali zato je namirnica zbog koje su kretale revolucije - skuplja nego ikad. Kruh. Još nam nitko nije kao Marija Antoaneta rekao da jedemo kolače: ali možda bi to bilo isplativije. Jer - kruh je u Hrvatskoj u odnosu na lani skuplji 30% i taj je skok među najvećima u Europi, piše RTL.

Sunarodnjaci Marije Antoanete bagete recimo plaćaju samo 8% više. I premda Hrvatska po stopi inflacije nije među najgorima: to ne znači da nas inflacija nije pogodila najgore. Jer, sjetite se - mi smo po kupovnoj moći i prije svega bili među najsiromašnijima u Europi. I zabrinjavajuće zato zvuči prognoza koju iznosi jedan europski dužnosnik, a koju prenosi Financial Times i danas Večernji list - tri godine ovakvih cijena i imat ćemo Hitlera.

Sadržaj se nastavlja...

Bijeli, kukuruzni ili raženi – od Francuske revolucije do pekarnice na zagrebačkoj Trešnjevci – kruh je bio i ostao temeljna hrana Europljana. Kad njegova cijena skače – padaju glave i dižu se revolucije pa je svako novo poskupljenje ne samo ekonomsko već i političko pitanje. Kupci se bune, kriza je vidljiva i na pekarskom pultu.

''Ljudi su zbunjeni, ljudi više ne znaju koliko košta danas kruh, koliko koštaju svi ostali proizvodi itd. Naravno da nikome nije drago da se poskupi. Pogotovo i nama pekarima jer mi ne znamo ustvari koliko će sutra biti kruh, za koliko će sutra biti brašno. Što se tiče cijena, cijene lutaju i ne znam zašto i ne znam dokle'', rekao je vlasnik pekarnice Azgan Qenaj.

Cijena kruha u proteklih 12 mjeseci rasla je u cijeloj Europi. Rekordno u Mađarskoj čak 66%. U Litvi 33%, u Slovačkoj i Estoniji 32%. Peta zemlja u odabranom društvu je Hrvatska u kojoj je kruh poskupio čak 31%.

Uz ljude, porast cijena na svojoj koži odnosno perju osjećaju i golubovi. Po parkovima je sve manje mrvica koje život znače. Ipak nije sve tako crno, inflacija usporava. Problem je što se Hrvati zadužuju pa potražnja uglavnom ne pada – a onda ni cijene.

''Jasno je da je porasla kreditna aktivnost građana i poduzeća. U osmom mjesecu na promatrano isto razdoblje prošle godine je porasla kreditna zaduženost za 30%. Dakle sve više poduzeća i građana uzimaju kredite'', kazao je Petar Vušković, ekonomski analitičar.

I dok Hrvati uzimaju kredite, Belgijanci su se latili transparenata. Želimo jeftinije račune, zamrznite cijene, ne ljude – poručuju prosvjednici u Bruxellesu. Dosta im je inflacije i restrikcija, žele rješenja.

''Kada idemo u kupovinu namirnica, košarica je 20, 30 eura skuplja nego prije, ovisno o trgovini u koju idete. Dolazimo do točke u kojoj ne možemo držati korak, naši novčanici to ne mogu pratiti'', rekao je Pascal Kraeso iz Bruxellesa.

Nezadovoljstvo i u ostatku Europe. U istočnim dijelovima Njemačke traže odlazak vlade i otvaranje plinovoda Sjeverni tok 2, u Češkoj se boje zime i traže konkretna rješenja prije hladnih zimskih dana.

''U mirovini sam, kao i moj partner. Hvala me tjeskoba kad pomislim na zimu koja je pred vratima'', rekao je Richard Perman iz Praga.

''Protivim se svemu što se trenutno događa, povećanju cijena energenata, plina i struje. Ako se stvari ne promijene što nas čeka? Djeca u školama će se smrzavati. Ne može to tako!'', komentirala je Martina Kosova iz Praga.

Analitičari upozoravaju, tri godine ovakvih restrikcija i visoke inflacije, i Europi će se pojaviti novi Hitler. Tvrtko Jakovina objašnjava je li takav crni scenarij moguć i zašto u velikim krizama najbolje uspijevaju oni koji nude instant rješenja.

''Zbog toga što čovjek ne voli kaos, a kaos postoji često u demokratskim društvima gdje postoje različita mišljenja i gdje nedostaje novca. To sasvim sigurno može izazvati potrebu za brzim rješenjima, a brza rješenja obično dolaze iz populističkih krugova, a populistički krugovi su ne nužno desni, ali u ovom trendu i posljednjih desetljeća uglavnom desni'', rekao je povjesničar Tvrtko Jakovina.

Može li to u Europi i Hrvatskoj stvoriti nezadovoljstvo dovoljno jako da potakne nemire i revoluciju, Jakovina ne vjeruje.

''Suzdržavanje od vlastitog mišljenja i stava, ne u revolucionarnim, nego u parlamentarnim uvjetima je uvijek prokletstvo i to živimo'', kazao je Jakovina.