Vijesti / Ostalo-Vijesti

25 GODINA NAKON OLUJE

Prva žena koja se popela na kninsku tvrđavu: ''Meni je to apsolutno najbolji trenutak u životu''

Snimila je fotografiju za povijest u kojoj je i sama sudjelovala

Slike koje govore tisuću riječi, a iza njih stoji jedna žena. Trenutke skidanja srpske i postavljanja hrvatske zastave fotoaparatom je ovjekovječila Varaždinka Božena Šimek Šuplika. Bila je prva žena koja se nakon oslobođenja Knina kao pripadnica 7. gardijske brigade ''PUMA'' popela na tvrđavu.

''Meni je to apsolutno najbolji trenutak u životu. Evo, tu je zastava - i da, ponosim se tim fotkama. Nisam nikada razmišljala da su to zapravo povijesne fotke. Meni su znali reći dečki pa što toliko fotografiraš, što će ti to, pa ne treba ti toliko uspomena, a ja sam u nekakvom zezu rekla - dečki, to je dokument'', prisjetila se Božena.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Imala je tada 35 godina. Kao časnica za političku djelatnost fotografirala je brojne trenutke operacije ''Oluja''. Samo tog 5. kolovoza je, kaže, ispucala šest, sedam filmova: ''Meni se osobno usjeklo najviše kad smo razvili zastavu, s obzirom na to da je nismo mogli objesiti, kad smo je objesili po zidu i kad je odjedanput galama krenula i mi smo se nagnuli preko ograde tvrđave i dolje general Ademi, general Rojs, u suzama, ridali su doslovce. Meni je to bilo prekrasno, to je toliko sreće bilo''.Dan poslije na kninskoj tvrđavi upoznala je i prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. I tada je bila sa svojim fotoaparatom: ''Bila je jedna ''ugodna'' situacija. Kad je on meni rekao: A 'ko ste Vi? Velim: Ja sam narednica Božena Šimek Šuplika. On: Ne, ne, ne, dajte Vi to sporije ... nije to tako u redu. Ja ponovnim polako: Ja sam narednica Božena Šimek Šuplika. I on veli: Bože pa kako ne bi brzo ušli u Knin kad ni govoriti ne znaju sporo. Bio je sjajan definitivno''.

Kao medicinska sestra u legendarnu ratnu postrojbu uključila se 1993., ubrzo nakon njezina osnutka. U odori, u kojoj se, kaže, osjećala tako dobro da se iz nje nije skidala, provela je 1.200 ratnih dana. No, na tom putu pratile su je sretne balerinke u kojima se htjela popeti na kninsku tvrđavu: ''Ne, nisam ušla u balerinkama. Balerinke sam ja zapravo zaboravila u tom momentu u autu, ali sam se poslije vratila i sjela sam na kninsku tvrđavu u balerinkama. Ali nisam ušla na tvrđavu u balerinkama''.

U mirovini je od 2006. godine, ali fotografija joj je i dalje hobi. Ne pamti koliko ih ima. Ona najvažnija za nju je s kninske je tvrđave, ostaje za povijest u kojoj je i sama sudjelovala.

Izdvojeno


Reci što misliš!