Poljoprivreda ispod radara: Kako je Pipunić u tišini stvorio poslovno carstvo u Slavoniji
Marko Pipunić za sebe kaže kako je Bosanac iz malog mjesta u Bosanskoj Posavini, a u poduzetništvo se otisnuo još za vrijeme Jugoslavije kad je otvorio svoju prvu tvrtku Agro Posavina. Diplomirao je u Osijeku na Poljoprivrednom fakultetu, a u njega se u jednom trenu odlučio i vratiti iz Bosne i pokrenuti tvrtku koja se bavila trgovinom ratarskim kulturama i repromaterijalom.
O svemu tome kao i o tome gdje je njegova tvrtka Žito danas, kao i o budućnosti govorio je u emisiji “Druga strana” na HRT.
“Proveo sam dvije godine u bivšoj državi, zatim je došao rat, morali smo otići, a logika je nalagala povratak u Osijek. Taj grad sam poznavao, osjećao sam se kao domaći jer sam ovdje studirao i dugo živio. Osijek mi je, stoga, bio prirodan izbor za ulazak u agrobiznis”, rekao je uvodno Pipunić koji je tad djelovao na tržištu od 22 milijuna ljudi.
Još 2017. godine nagrađen je od strane renomiranog Ernst&Younga Poduzetnikom godine za 2016. godinu, a onda je otišao na prestižni izbor u Monako gdje mu je jedan poduzetnik iz Srbije rekao kako je trebao pobjediti upravo on. Zanimljivo, Pipunić sam za sebe kaže kako ne govori niti jedan svjetski jezik.
“Onda sam prvi put shvatio da ne treba imati komplekse”, i dodao kako je da danas njegova tvrtka bolja od one Kanađanina koji je tad pobjedio.
“Možda sada jest, ali prije su bili zanimljivi moda, hoteli, turizam. Ovo što mi radimo, svinje, mlijeko, jaja, krave, poljoprivreda, oranje, kopanje, to nije baš zanimljivo široj populaciji. To je čak prilika da se nekada sakrijete ispod radara i uspijete. Dobro je što ne rastemo eksponencijalno brzo, ali rastemo po uobičajenoj stopi, 10, 20 posto godišnje”, dodaje Pipunić.
U jednom trenutku voditelj ga je priupitao i o kupovini nekadašnjih tvrtki poput IPK Osijek, PPK Valpovo, Đakovštine i drugih koje su mahom završavale u stečaju i predstečaju kao i tome da je i sam član udruge Prsten zajedno s drugim renomiranim hrvatskim poduzetnicima koji slove za snažne lobiste.
“Rekao bih da su te tvrtke nastale u vrijeme socijalizma i nisu se uspjele na vrijeme prilagoditi novim okolnostima dok su privatne tvrtke bile u stanju brže reagirati. Tu sam prepoznao priliku, tim više što u Slavoniji gotovo i nije bilo konkurencije. To područje tada mnogima jednostavno nije bilo zanimljivo. Sam sebi sam tada rekao: ako su te tvrtke stare i po 50 godina, vrijedi ih detaljno analizirati. Ušao sam dubinski i shvatio da je glavni problem bio u neorganiziranosti, bez praćenja tržišne konkurencije, i neracionalnim troškovima”, objasnio je on i dodao kako mu politika nikad nije išla na ruku, ali niti protiv njega.
“Politika je kao firma, a ja sam njezin član. Ne mogu mi ići na ruku jer mi isključivo radimo na tržištu. Ako nama krajnji kupac neće kupiti proizvod, tu vam ne može pomoći nijedna vlast – i da hoće. S druge strane, ako se pomaže nešto što nije u skladu sa zakonima, onda ćete dovesti u problem i sebe i druge. Nikad ništa nismo prodali državi”, dodaje ovaj poduzetnik.
Uskoro IPO
Žito grupa danas se bavi brojnim djelatnostima, a zapošljava 1600 ljudi i obrađuje zajedno s kooperantima 80 tisuća hektara zemlje.
Njegova tvrtka trenutno je u procesu IPO i uskoro planira izaći na burzu čime će iz 100-postotnog vlasništva njega i supruge dobar dio preći u ruke investitora pa će njemu ostati oko 70 posto vlasništva.
“Imamo zaokružen ciklus, prvi smo u proizvodnji jaja, drugi u svinjama, treći u mlijeku. Niti smijem, niti želim uvjeravati nekoga da se priključi u IPO – pozivamo ljude da budu naši partneri u daljnjem širenju i razvoju”, kaže Pipunić čije su tvrtke u velikom investicijskom ciklusu pa primjerice već danas proizvode energije koliko i potroše u solarnim elektranama i bio plinskim postrojenjima. U proteklim godinama već su uložili 200 milijuna eura, a u narednim godinama planiraju uložiti još 105 milijuna.
“U svinjogojstvu imamo znanje, dobar know how. Idemo tome što dobro radimo uduplati kapacitete, povećati proizvodnju pršuta jer sa sadašnjih 160 tisuća imamo potražnju veću za 20, 30 posto nego što ih možemo isporučiti. Tu smo odlučili povećati kapacitet za 50 posto. To je ono što možemo u kratkom roku”, dodaje.
Usporedio posao s nogometom
“Postoje skauti koji obilaze Brazil tražeći male Messije i dovode ih u Barcelonu. Na sličan način i ja sam imao privilegiju poznavati ljude koji su, premda rodom iz Bosne, u Njemačkoj izgradili velike svjetske karijere. Zamolio sam ih da svoje znanje i iskustvo vrate u regiju iz koje su potekli. I uspio sam – uspio sam vratiti liječnike iz Njemačke. Danas imamo pacijente iz Kazahstana, Dubaija, Saudijske Arabije – svi oni dolaze u Čepin”, reći će na temu bolnice koja je otvorena u Čepinu i privukla je brojne renomirane liječnike i medicinsko osoblje.
Također, njegov hotel u Čepinu kojeg je sagradio jer su mu govorili kako u Slavoniji nema kvalitetnog sadržaja danas na Bookingu ima ocjenu 9,9 s više od 500 recenzija, a popunjenost mu je visokih 64 posto pa ne čudi neslužbena informacija kako se kraj njega gradi još jedan hotel kao i kongresna dvorana.
