“Zahvaljujući vašem članku pokušat ću po ne znam koji put pokrenuti stvar s mrtve točke“, kaže Ljubomir Miščević
Natječaj za prodaju prizemlja zgrade u Radićevoj 34, na mjestu bivše Pravoslavne crkve, mogao bi biti poništen. Naime, nakon članka o prodaji objavljenog na našem portalu 16. lipnja, javio se suvlasnik zgrade, Ljubomir Miščević iz Zagreba. Odlučan je, kaže, već danas kontaktirati Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine odlučan je u namjeni poništenja natječaja.
“Sve ću učiniti da se natječaj ukine. Naime, u gruntovnici su kao vlasnice navedene moja teta Milica Gomzi rođ. Miščević i moja baka Marija Miščević rođena Nikolašević. Nakon njihove smrti postoje nasljednici i ja sam jedan od njih, tako da ću samo postaviti pitanje slično kao što ste vi napisali u tekstu – kako je moguće da se nešto daje u prodaju kad je dio prizemlja također u našem vlasništvu, a ne samo kat“, odlučan je Miščević, sin poznatog i priznatog osječkog arhitekta Radovana Miščevića.
Stan s vrtom na uglu
Potvrđuje i da godinama obitelj nema konačni odgovor hrvatskoga pravosuđa na pitanje o pravome vlasništvu, s obzirom da imena vlasnika navedena u gruntovnom izvatku.
Štoviše, Miščević tvrdi da osim gornje etaže obitelj ima vlasništvo i u malom stanu u prizemlju koji nije nacionaliziran. Riječ je, pojašnjava, o stanu s vrtom na uglu.
“Pravnim riječnikom rečeno, dok se ne riješi imovinski status, a postoje suvlasnici, ne može se ništa raditi. Stoga mi očekujemo drukčiji razvoj događaja i nadam se da ćemo nakon više desetljeća u tome uspjeti“, kaže Miščević koji suvlasništvo na katu i dijelu prizemlja dijeli sa svoje dvije sestrične.
Višestruka izmjena vlasnika
Podsjetimo, riječ je o zaštićenom kulturnom dobru, sagrađenom 1901. godine od naručitelja Plazzeriana. Potom je zgrada mijenjala vlasnike više puta. Ljubomir Miščević pojašnjava da je njegov pokojni djed, Maks Miščević ondje imao gostionicu u prostoru koji je bivša Jugoslavija nacionalizirala.
Srpska pravoslavna crkva koristila je zgradu do 1991. godine, no ni tada, kaže Miščević, slučaj nije riješen.
Inače, nakon Domovinskog rata zgrada, kako je napuštena propada. Miščević ističe da je kontaktirao i osječku Javnu vatrogasnu postrojbu da se riješi problem nagnutoga i potencijalno opasnog dimnjaka, no nije, kaže, ništa napravljeno.
“Zahvaljujući vašem članku pokušat ću po ne znam koji put pokrenuti stvar s mrtve točke“, zaključuje Miščević.
Dodajmo tome da država, kako je navedeno u natječaju, prizemni dio prodaje za 88.500 eura, uz jamčevinu od 8.500 eura i to za prostor od 101 četvornog metra.
Državne nekretnine: To je zasebna etaža
Po objavi članka reagirale su i Državne nekretnine te navode da je u izvatku iz zemljišnih knjiga evidentno da obitelj Miščević nije vlasnik nekretnine koja je predmet prodaje, već Republika Hrvatska i to 1/1. Drugim riječima, za oglašenu nekretninu koja je u zemljišnim knjigama upisana kao zasebna etaža i vodi se kao poslovni prostor od 101 četvornih metara, vlasnik nekretnine je Republika Hrvatska.
“Radi pojašnjenja i boljeg razumijevanja predmeta prodaje, još ćemo jednom skrenuti pažnju da Državne nekretnine prodaju isključivo poslovni prostor koji je u vlasništvu RH te je uspostavljen kao vlasništvo posebnog dijela odnosno etažno vlasništvo. Uvidom u ZK izvadak može se jasno razaznati da se zgrada na adresi Stjepana Radića 34 u Osijeku sastoji od 3 etaže, od čega su 2 etaže (jedan trosobni stan na 1. katu te jedan jednosobni stan u prizemlju) u suvlasništvu privatnih osoba, a treća etaža koju čini poslovni prostor od 101 četvornih metara te koja je predmetom prodaje na javnom natječaju, u vlasništvu je RH”, stoji u dopisu Državnih nekretnina, kao i to da Republika Hrvatska ne raspolaže nečime čime nije ovlaštena raspolagati, odnosno ne prodaje nekretnine koje se nalaze na istoj katastarskoj čestici, a kojih nije vlasnik.
Odbijeni podneseni zahtjevi
Vlasništvo nad poslovnim prostorom koji se prodaje, kažu nadalje, upisano je na Republiku Hrvatsku temeljem Rješenja Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji od 25. listopada 2015., a prostorom recentno upravljaju Državne nekretnine d.o.o.
“Što se tiče pitanja povrata, službena je informacija nadležnog Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove Osječko-baranjske županije da su bila podnesena dva zahtjeva za naknadu oduzete imovine u vezi s ovim prostorom, ali su oba zahtjeva tijekom postupka odbijena odnosno odbačena. S obzirom da je predmetni poslovni prostor vlasništvo RH i nije oportun za RH, predmet je prodaje”, kažu u Državnim nekretninama.
Freske bez umjetničke vrijednosti
Također, ukazuje se kako je nadležno tijelo državne uprave, (Ministarstvo kulture i medija), obavijestilo ovo Društvo kako predmetni poslovni prostor nije pojedinačno zaštićeno kulturno dobro niti kao takav podliježe obvezi prvokupa.
“Vezano uz freske po zidovima i stropovima prostora izvijestilo je ovu tvrtku kako freske ne posjeduju umjetničku vrijednost niti predstavljaju ograničenje za procjenu i prodaju predmetnog prostora”, zaključuju.
