Iako kaže da je riječ o zanimljivom i dinamičnom poslu, Ivica Mišić nerijetko se nađe u nezavidnoj situaciji kad mu se na pruzi nađe pješak ili neoprezan vozač
Nedavne dvije stravične nesreće na željezničkoj pruzi u razmaku od samo tri dana ostavile su javnost u šoku! Osim ožalošćenih članova obitelji, nema sumnje da su u nevjerici ostali i strojovođe koji su imali tu nesreću da se baš oni nađu u tom trenutku kad su, u prvome slučaju samoubojstvom, a u drugom nesmotrenim hodom po pruzi, osobe smrtno stradale.
Iako se, srećom, nije našao u situaciji da je netko izgubio život pod kotačem vlaka kojim upravlja već 19 godina, situacije u kojima nije u mogućnosti zaustaviti vlak u trenutku kad uoči osobu, iz prve ruke posvjedočio nam je 57-godišnji strojovođa, Osječanin Ivica Mišić.
“Idem li 100 kilometara na sat, meni je zaustavni put 700 metara i vrlo je neugodna situacija kad vidite nekoga da hoda po pruzi ili kraj nje, trubite, a osoba ne čuje. Puno puta mi se to dogodilo na Drvljaniku iako ondje vozimo ne više od 20 kilometara na sat, osoba niti vidi niti čuje vlak, jer ima kapuljaču i slušalice. Vraćao sam se jednom iz Vinkovaca i gledam čovjeka gdje hoda po pruzi pa i kad sam vozio doslovno korak iza njega, nije shvatio što se događa. Stisnuo sam trubu i kad ju je čuo, poskočio je kao oparen s pruge.
Rampa u kvaru, a nailazi vlak…
Za svog radnog vijeka imao sam tri, za dlaku izbjegnuta slučaja gdje sam mogao pregaziti osobu koja me nije čula i to sve zbog slušalica“, priča Mišić kojemu, sreća, nitko nije pred vlakom odlučio skončati život i naravno, nada se da i neće. Inače, kad su u pitanju kritične točke u Osijeku, Mišić kaže da je, uz Drvljanik, odnosno prijelaz na Huttlerovoj to svakako Sjenjak gdje strojovođe svaki put preventivno trube. Naime, ne samo nakon povratka iz škole da prugu prelaze učenici, već sve generacije i to je, ističe, vrlo nezgodna situacija.
Ništa opasnija situacija nije, kaže nadalje, u slučajevima kad je rampa u kvaru. Naime, u takvim situacijama strojovođe, priča Mišić, dobiju pisani nalog da je putni prijelaz na određenom kilometru u kvaru i uvijek se ispred njega zaustave kako bi se uvjerili da nitko ne prolazi. I ne samo to, već obvezno i zatrube i tek nakon što se uvjere da su se automobili i pješaci zaustavili, nastave vožnju.
Na sudu zbog dvije košute
“Nekada se to bilježilo na tahografu, a sad putem CD-a postoji pisani trag kad smo stali pa se ne može dogoditi da netko misli kako je vlak prošao bez zaustavljanja ako je pružni prijelaz bio u kvaru. Velika većina vozača poštuje pravila u takvim situacijama, a posebno profesionalni vozači kamiona koji se u takvim slučajevima zaustave i uključe sva četiri pokazivača smjera kako bi upozorili ostale sudionike u prometu“, priča Mišić, naglašavajući da im pred vlak također nerijetko iskaču divljači.
Osobno je, kaže, bio na sudu zbog usmrćivanja dvije košute, a poznati su mu slučajevi usmrćivanja čopora divljih svinja pa i ovaca. U nedostatku ograde kojom bi se spriječilo da životinja izleti na prugu, dodaje, strojovođe su nemoćni.
Potpuno nemoćni pred neminovnom nesrećom
Bilo da je u pitanju dijete, starija osoba pa i životinja, kaže nadalje, strojovođe se u situacijama kad su potpuno nemoćni i dakako, ne mogu skrenuti i izbjeći tragediju, slikovito kaže, preznoje deset puta, srce ubrzano lupa i najrađe bi, da mogu, iskočili iz vlaka! Najvećim problemom smatra prometnu nekulturu, jer većina vozača smatra da je prijelaz, ako nema rampe, prijelaz siguran za prolazak, no nije. Kod znaka STOP ili Andrijinog križa obvezno je zaustavljanje i provjera, čega se brojni vozači ne pridržavaju.
“To su vrlo stresne situacije. Svaki strojovođa takve situacije teško podnosi, netko kome se to dogodi bude i po više mjeseci na bolovanju, psihički ne može doći k sebi. Nije ti svejedno ni kad pregaziš životinju, a kamoli čovjeka, a u ovom našem poslu to su česte situacije. Stoga savjetujem svima neka se okanu pruge, jer ne bih bio u koži nikome tko je doživio ovo što su moja dvojica kolega neki dan. Naravno i svima prije njih, ali i onima koji će se tek naći u takvoj situaciji“, zaključuje Mišić koji svoj posao, kaže, ipak ne bi nikada mijenjao. Svaki dan mu je zanimljiv, dinamičan i neprediviv i pritom, ističe, i nadalje želi da bude tako, no u pozitivnom smislu, a ne u slučajevima koji pune stupce crne kronike.
