Marija je uvjerena da njezine bebe nisu imale priliku jer nitko nije pokušao spasiti ih. Svoje iskustvo podijelila je kako bi upozorila na nedostatak empatije i profesionalnosti u sustavu te potaknula promjene koje bi spriječile slične tragedije u budućnosti
U srpnju prošle godine, Marija Vujčić doživjela je traumatično iskustvo u KBC-u Osijek, gdje je zbog trudova u 17. tjednu blizanačke trudnoće bila hospitalizirana. Prema njezinu svjedočenju koje je ispričala za portal Index.hr, prošla je kroz niz neprofesionalnih i neljudskih situacija koje su ostavile dubok trag.
KBC Osijek zaključio je kako nije bilo propusta u postupanju te da je liječenje provedeno prema pravilima struke. No Marija smatra kako njezina agonija ne bi smjela biti opravdavana takvim pravilima, te je odlučila podijeliti svoje iskustvo kako bi ukazala na potrebu promjena u sustavu.
27-godišnja majka troje djece, prisjeća se kako je do gubitka blizanaca imala uredne trudnoće i porode. No, četvrta trudnoća donijela joj je noćnu moru.
“Doveli su me vozilom hitne pomoći, a medicinska sestra mi je na Hitnoj prvo rekla da ustanem s kreveta i ne glumim bolove. Nakon što me doktorica pregledala, rekla mi je da su trudovi prisutni zbog otvorenog cerviksa i nakon ultrazvučnog pregleda dodala je da su bebe u jednoj posteljici i da ću vjerojatno morati ići na razdvajanje posteljice u majčinoj utrobi negdje izvan Hrvatske.”
Dodala je kako nije dobila ni lijekove za bolove niti za zaustavljanje trudova jer su joj rekli da takav lijek ne postoji. Noć je provela s jakim bolovima, a terapija joj nije objašnjena.
Sljedećeg jutra situacija se pogoršala.
“Kad je ujutro došla doktorica, odmah mi je kazala da zaboravim na razdvajanje posteljice jer imam nekakvu upalu i visok CRP te da su mi odmah dali tri antibiotika kako bih bila pokrivena jer ne znaju zbog čega imam upalu. Taj dan sam imala sve jače i jače bolove. Željela sam ići po drugo mišljenje u Zagreb, no doktorica mi je s osmijehom na licu rekla da neću doći do Zagreba i da ću roditi jer tijelo odbija trudnoći i da nema spasa.”, rekla je za Index.
„Na odjelu u krevetu kraj drugih žena sam rodila mrtvu bebu“
Marija opisuje kako je prve kontrakcije i pucanje vodenjaka doživjela na odjelu u prisustvu drugih trudnica koje su čekale zakazan carski rez.
„Kad mi je pukao vodenjak, sestra mi je rekla da će beba izaći za desetak minuta. U bunilu sam molila da pozovu doktoricu i pitala hoću li roditi u sobi. Odgovorila je: „Pa da, gospođo, gdje biste vi da vas stavimo?“ Preklinjala sam ih da me premjeste jer su tu bile i druge trudnice. Na kraju sam u sobi na krevetu, u svojoj pidžami, rodila mrtvu bebu.“
Nakon prvog poroda, situacija je postala još mučnija.
„Na hodniku odjela rodila sam posteljicu. Molila sam ih da me premjeste, nakon čega su me odveli u sobu gdje sam ležala pola sata. Putem do sale za kiretažu ponovno sam dobila trudove i rodila drugu bebu. U sali je sestra povukla pupkovinu koja je pukla, a zatim su mi dali apaurin.“
Marija tvrdi da su agoniju dodatno pogoršali problemi s preuzimanjem tijela beba i obdukcijom.
„Nisam htjela obdukciju, što sam i potpisala, no bolnica ju je svejedno napravila. Zbog toga sam tijela svojih beba preuzela tek nakon 10 dana.“
Poziv na promjene
Marija je uvjerena da njezine bebe nisu imale priliku jer nitko nije pokušao spasiti ih. Svoje iskustvo podijelila je kako bi upozorila na nedostatak empatije i profesionalnosti u sustavu te potaknula promjene koje bi spriječile slične tragedije u budućnosti.
Opširnije o ovoj mučnoj priči pročitajte na portalu Index.hr.
