Uz Savu su se okupili brojni građani, uživajući u šetnji, roštiljanju i, ponajviše, u trčanju
Uoči početka utrke u Slavonskom Brodu sudionici se zagrijavaju i obavljaju posljednje pripreme. Među njima je i Marko Kos, koji uz uobičajene provjere provjerava i gume na kolicima s kojima je dugo trenirao.
„Gurajući kolica trčao sam po Jarunu, često su me gledali kao bedaka, prazna kolica s teretom unutra, znao sam staviti po 40 kilograma utega i gurati jer ne mogu baš na svaki trening vući neku djecu sa sobom“, kaže Marko Kos, sportaš, fitnes trener i humanitarac.
Danas su njegova mala ekipa i djeca s poteškoćama u razvoju ovdje, spremni za utrku.
„Dolazi nam preko 20 djece iz udruga s ovog područja i zapravo smo jako uzbuđeni i jako nam je velika čast da možemo biti dio te lijepe priče“, kaže Dorotea Grgec, članica inicijative Snaga pokreta.
Utrka okuplja više od 350 sudionika, a Marko je odlučan pokušati postaviti novi Guinnessov svjetski rekord.
„Što brže otrčati 100 kilometara gurajući osobu s invaliditetom u posebnim kolicima. Rekord je 13 sati i 2 minute, time limit naše Polojske utrke je 13 sati i evo, ako završim utrku u time limitu – to je to“, kaže Marko Kos.
Ovaj zahtjevni ultramaraton spojio je trkače iz Hrvatske i inozemstva.
„Ovo je danas jedan festival ultra maratona, jedna fešta druženja zajednice i svih ljudi veselih koji su ovdje. Svi oni su došli po pozitivnu energiju i to će i dobiti i to će dati nama svima ovdje“, kaže Tomislav Marinović, organizator Polojske ultra utrke na 100 kilometara.
Uz Savu su se okupili brojni građani, uživajući u šetnji, roštiljanju i, ponajviše, u trčanju.
„Preporučam svima, apsolutno svima – rekreativcima, profi sportašima, majkama, ženama, muškarcima, tatama, svima! Atmosfera je nevjerojatna“, kaže Marina Bodinić, sudionica utrke.
U takvoj atmosferi Marko neumorno trči, zastajući tek kako bi u kolica sjelo drugo dijete. Prema Guinnessovim pravilima, bilježi se svaki detalj utrke.
„Svaka promjena djeteta, svako uzimanje nekakvog izotonika ili nečega, sve se piše, sve se bilježi u minutu“, kaže Tomislav Kolec, organizator Polojske ultra utrke na 100 kilometara.
A svaki metar utrke snima se kamerama i to s više njih kako bi Gunniess suci imali sve relevantne dokaze kako je rekord uistinu i srušen.
„Neke dionice snimamo dronom, 6-7 kamera imamo, da, ništa nas ne smije iznenaditi“, kaže fotograf Danijel Pavlić.
Markova utrka s vremenom još traje. Svi koji ga poznaju vjeruju da će ostvariti Guinnessov svjetski rekord, a glavni cilj – sreću djece koja s njim sudjeluju – već je postigao.