Sport / Nogomet

mišljenje jednog navijača

Pogled s istoka: "Nitko ne traži da Osijek bude prvak, ali se traži pristup i zalaganje prvaka"

Pogled s istoka:
Davor Javorovic/PIXSELL

"Vrijeme je za rastanak. I svi oni koji se brinu i pitaju “gdje smo bili” prije Nenada, ne brinite. Bili smo tu i bit ćemo, a ono još važnije, srce će, kao što je i bilo, biti na mjestu."

Puno je žuči proliveno na društvenim mrežama vezano uz stanje u NK Osijeku, igrače, a ponajviše uz samog trenera i sportskog direktora Nenada Bjelicu. Jedan od postova smo izdvojili i prenosimo ga u cijelosti.

NK Osijek - FC Qyzyljar 0:2
nitko nije već od kluba Kohorta objavila rat: "Bjelice odlazi!"

"Bili smo navijači…

Tijekom protekla tri desetljeća razvio sam jedan čudan, iracionalan osjećaj privrženosti nogometnom klubu. U početku je taj osjećaj vjerojatno bio umjetan, nastao jer je moj najbolji prijatelj iz djetinjstva Dado počeo gubiti interes za igranje rata i počeo pratiti i igrati nogomet, pa sam i ja usvojio navike. Navijali smo za Osijek, on je bio Špehar, Labak, Vukoja, a ja sam bio Žitnjak i satima smo peglali akcije na kredom iscrtanom golu ili kad bi skupili hrabrosti nabijali po garažama koje su imale jasne konture nečega što bi trebao predstavljati gol. Kroz godine taj interes je imao razne amplitude, ali osjećaj je uvijek bio isti. Navija se za Osijek, voli se Osijek, ide se na utakmice kad se može i smije, strast je prisutna.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Kroz odrastanje i razne uloge u životu, taj klub je uvijek imao neku svoju poziciju i njegova dobrobit bila je najvažnija stvar na koju nikako nisam imao utjecaja, a ona je u nekom malom segmentu imala utjecaj na mene. Prolazio sam s tim klubom njegove uspješne, manje uspješne ili potpuno neuspješne dane, ali osjećaj je bio da je sve je nekako kako treba biti. Kasnije sam dobio priliku kroz dvogodišnje volontiranje u marketingu kluba utjecati i na konkretne stvari koje se događaju oko voljenog kluba.

Smišljali smo aktivnosti, priče, slogane, vizuale i niz toga s ciljem da i drugi zavole klub i postanu dio bijelo - plave obitelji. Onda je odjednom došao strani kapital i Osijek je postao vrlo važan dionik u prvenstvu i poželjna destinacija mnogim igračima, ali i stručnjacima svih profesija. Došlo je ljeto PSV-a, Austrije, moment zadnjeg Covid kola ispod istoka s Lokomotivom i drugi trenuci za pamćenje. Nakon toga u klub se vratio čovjek koji je svima omogućio hrpu sreće početkom dvijetisucitih, ali i izazvao ogromnu ljutnju kad je pristao biti trener mrskog Dinama kojeg vodi još omraženiji Zdravko. Ljutnja je bila na mjestu jer nikome stadion nikada nije pjevao kao njemu. Bio je ikona i dokaz da se iz Osijeka, koji je tada bio nevažan dionik na sceni, mogu učiniti velike stvari. Imali smo ga samo mi i nitko drugi. Kad se vratio nisam bio sretan, ali sam resetirao osjećaje i zaključio da svatko zaslužuje drugu priliku. Euforija je u jednom trenutku nosila grad i klub do te razine da je većina ljudi, uključujući i mene, prešla preko nemile epizode u Dinamu. No, euforija je kao i prema definiciji, bila privremeni osjećaj posebno dobrog raspoloženja. Zaslužan za tu situaciju je samo i isključivo trener, sportski direktor, alfa i omega, najbolji od najboljih, pragmatični stručnjak s ogromnom plaćom i dijametralno suprotnim uspjesima, čovjek kojeg prijatelji od milja zovu Bjelko. I možda bi mislio suprotno da se i u jednom trenutku odlučio odmaknuti od smjera kojim ide, da je u jednom trenutku pokušao napraviti nešto drugo, da je izašao pred navijače i rekao nešto ne štima, da je rekao idemo to zajedno promijeniti. Odlučio je biti veći od kluba i onih koji su bili prije njega, a bit će i poslije njega. Veći od nekih novih Marina i Dada koji počinju pratiti nogomet, veći od ekipe koja zaradi 3000 eura za pola godine, a ne dnevno kao on, a koji su unatoč tome napravili tisuće i tisuće kilometara da bi bodrili klub. Vrijeme je za rastanak. I svi oni koji se brinu i pitaju “gdje smo bili” prije Nenada, ne brinite. Bili smo tu i bit ćemo, a ono još važnije, srce će, kao što je i bilo, biti na mjestu. Nitko ne traži da Osijek bude prvak, ali se traži pristup i zalaganje prvaka jer time dolazi sve ostalo što Osijek čini klubom kojeg volimo. Uz dužno poštovanje svima koje misle suprotno, živjeli!"
 


Izdvojeno

Reci što misliš!