Pretpostavlja se da je Drago kao beba najvjerojatnije obolio od meningitisa nakon čega je uslijedilo zaostajanje u njegovom psihičkom razvoju. Njegova majka Veronika, koja je imala je završenu gimnaziju i slovila za damu, zbog teške bolesti odlučila ga je skrivati kako od okoline ne bi bila izložena sramoti

Večernji list donosi potresnu priču iz Belog Manastira o nesretnom Dragutinu Jagačiću koji  je život proveo u kućnom zatvoru, bez ikakvog kontakta s vanjskim svijetom. Zatvoren je bio od rođenja 1948. godine pa sve do ožujka 2007.godine.  Zaključan u sobu, s rešetkama na prozoru, Drago je proveo više od pola stoljeća života.

59 godina ga je majka Veronika skrivala, a mještani su ponekad noću kada je bilo upaljeno svjetlo, u kući viđali siluetu muškarca, no nisu znali da je riječ o sinu kojeg je majka, od ranog djetinjstva, zatvorila u kuću, pomno ga skrivajući od svijeta.

Sadržaj se nastavlja...

Susjedi, s kojima su novinari razgovarali te 2007., tvrdili su da Dragu nikada nisu vidjeli. Koliko ga je majka dobro skrivala potvrdio je i nevjerojatan podatak – Dragu nikada nije vidjela čak niti supruga njegova brata, iako su prvih godina braka, živjeli na istom kućnom broju i dijelili dvorište.

Drago nikada nije upoznao druge ljude, čak niti prve susjede. Nije izlazio iz kuće, uživao u toplini sunca, osjetio vjetar na licu, udisao svjež, vanjski zrak. Bio je 24 sata, 7 dana u tjednu, zatvoren u četiri zida svoje male sobe. Dodir sa svijetom nije imao niti putem radija ili TV ekrana. Ništa od toga nije vidio. Nije čak znao niti čemu služi kupatilo. Tek nakon smrti Dragine 87-godišnje majke Veronike, u veljači 2007. godine, stravična je priča izašla na vidjelo.

Pretpostavlja se da je Drago kao beba najvjerojatnije obolio od meningitisa nakon čega je uslijedilo zaostajanje u njegovom psihičkom razvoju. Njegova majka Veronika, koja je imala je završenu gimnaziju i slovila za damu, zbog teške bolesti odlučila ga je skrivati kako od okoline ne bi bila izložena sramoti.

Kako je vrijeme prolazilo, na dječaka su svi zaboravili. Nitko za njega više nije pitao, jer za majku Veroniku je, po pričanju onih koji su ju poznavali, Drago bio zabranjena tema.

Tek nakon što je, 2007., tada 59-godišnji Drago, ponovo rođen, taj je nesretni čovjek počeo postojati i za sustav. Posredstvom Centra za socijalnu skrb, smješten je u udomiteljsku obitelj, kod Valerije Morić, u Kneževim Vinogradima. Kod odabira udomitelja, jedan od osnovnih uvjeta bio je da Dragina nova obitelj zna mađarski, jedini jezik koji je ikada čuo i na kojem mu se majka obraćala. Hrvatski nije razumio, a po riječima udomiteljice, nije mogao razumjeti niti čitave rečenice, nego samo riječi, poput dođi i sjedi.

Prvih desetak dana, nakon dolaska u obitelj udomitelja, Drago bi, svaki put kada bi netko ušao u njegovu sobu, navlačio pokrivač preko glave. Nije se dao presvući, niti oprati. No situacija se s vremenom popravila.

Kompletnu priču pročitajte u Večernjem listu.