Dok je 2020. obilježila pandemija koronavirusa, Osijek je slične mjere, kao i ostatak svijeta, imao još 1918. Tada je vladala Španjolska gripa, a brojne su sličnosti s današnjim stanjem u gradu i svijetu

Dok se svi i dalje pokušavamo prilagoditi "novom normalnom" te su epidemiološke mjere ponovno sve strože, pronašli smo jedan znanstveni rad koji otkriva kako je i sam Osijek još prije stotinjak godina već imao izazov s pandemijom i uvođenjem ograničenja. "Španjolska gripa u Osijeku 1918." rad je Maje Vonić iz Đakova, a objavljen u časopisu Scrinia Slavonica 14 (2014). 

Španjolska gripa virus je koji je krajem Prvog svjetskog rata obuhvatio cijeli svijet te zbog svojih razmjera poprimio status pandemije. Virus se širio u trima valovima od kojih je najgori i najsmrtonosniji bio drugi, tzv. jesenski val. Prvi val trajao je nekoliko mjeseci te bio blaži, dok su se kod drugoga vala bilježili podaci o preko stotinu mrtvih dnevno u pojedinim gradovima. 

Sadržaj se nastavlja...

Kako piše Vonić bolest je zbunjivala tadašnje liječnike jer su se oboljeli javljali s različitim simptomima (strašne glavobolje, bolovi u tijelu, drhtavica, vrtoglavica, povraćanje, opći osjećaj iscrpljenosti, bolovi u ušima i puknuće bubnjića, gnoj u srednjem uhu te krvarenje iz nosa, ušiju ili čak očiju). Bolest je napadala sve dobne skupine, neovisno o tomu jesu li bili ranjivi ili prethodno snažni i zdravi. Čak su se i tada uvodile mjere, kao što je nošenje maski ili karantena. 

U Osijeku se Španjolska gripa javlja krajem rujna i početkom listopada 1918., a nestašica lijekova i nedostatak medicinskoga osoblja već su bile bolne točke toga doba. Pojavom virusa u Osijeku sve su se škole zatvarale najprije na deset dana. Svi lokali i trgovine morali su se čistiti dva puta dnevno i prozračivati, a onima koji bi kršili takve mjere prijetilo se zatvaranjem. Početak školske godine u Osijeku je tada odgađan nekoliko puta, a u liječnici su javno upozoravali kako bi poželjno bilo izbjegavati i željeznicu, jer se u vlaku vozi veći broj nepoznatih ljudi. 

Osječki liječnici izvještavali su i kako se bolest javlja u lakšem obliku te traje od tri do pet dana ili pak u težem te dovodi do komplikacija koje mogu trajati tjednima. Prešućivala se činjenica o visokoj stopi smrtnosti i to svih dobnih skupina (najviše onih između 18 i 40 godina). Kao simptomi bolesti navodili su se jak kašalj, promuklost i groznica. 

Preporučivale su se i preventivne mjere. Među njima bilo je čišćenje i zračenje prostorija nekoliko puta dnevno, češće pranje ruku kako se uzročnik bolesti ne bi prenosio do usta i nosa, višestruko umivanje te izbjegavanje zatvorenih prostorija u kojima se okuplja mnoštvo ljudi, a u tadašnje vrijeme kao takve navode kavane i gostionice. 

Više zanimljivih crtica iz osječke povijesti pročitajte u našoj rubrici Skidamo prašinu.