Prije 102 godine, na današnji dan, potonuo je tada najluksuzniji i najmoćniji parobrod - Titanic. Predstavljao je najbolje od tadašnje tehnologije i znanosti te je bio velika nada svakome tko je tih dana htio preći na drugu stranu „Velike bare“.

No, od te nesreće rijeđe se spominje činjenica da je jedan brod pridonio tome da se brodolom ne pretvori u konačnu katastrofu.

Carpathia je bio putnički prekooceanski parobrod koji se 15. travnja našao u blizini potonuća Titanica je u četiri ujutro pronašao 17 čamaca prepunih putnika koji su se uspjeli spasiti. Brod  je putovao iz New Yorka prema Rijeci, a četvrtina posade na brodu bilaje hrvatskog podrijetla.

Sadržaj se nastavlja...

Među putnicima Carpathije bila je i osječka učiteljica, Marija Bratowski koja se odlučila na ovako veliki put bez obzira što su je kod kuće čekali suprug u dvoje mlae djece. Marija je vodila dnevnik koji sadrži detaljne zapise o spašavanju brodolomaca te o atmosferi na brodu sve do ponovnog ulaska u njujoršku luku.

"Nigdje smijeha, ni veselog lica, tako mora biti čovjeku pri duši kad prođe bojište. Tuga i jauk, suze i uzdisaji, svagdje živo groblje".

Ljudi su bili očajni, izgubili su svoje majke, očeve, supružnike, djecu, sve se činilo kao prava noćna mora, ali sada su bili na sigurnom. Učiteljica je svoju postelju ustupila bolesnoj Evi Heart koja je bila jedna od najpoznatijih putnica potonulog Titanica, te je sve do svoje smrti 1996. godine prepričavala taj povjesni brodolom. Marijin dnevnik otkrio je javnosti njezin unuk, Branimir Bratowski, točno 100 godina nakon velike tragedije.

Osim, Marije Bratowski, na Carpathiji je bio i Osječanin Wiesner, konobar, koji je za svoju požrtvovnost, kao i svi članovi posade dobio spomen medalju.

Literatura:

Zlata Živaković Kerže, Svaštice iz starog Osijeka, Hrvatski institut za povijest, Osijek, 2001., 137.str.
Jutarnji.hr

Tekst: Vlatka Tikas