Pijana promenada bila je epicentar osječkoga noćnoga života početkom ovoga stoljeća
U okviru serijala ”RetrOSpektiva noćnoga života” svake druge nedjelje predstavljamo pojedinu lokaciju ili ugostiteljski objekt koji je nekada žario i palio noćnim životom Osijeka, a danas je zatvoren, srušen ili prenamijenjen. Serijal je ponajviše namijenjen pripadnicima starijih generacija kako bi se s nostalgijom prisjetili nezaboravnih večeri iz prošlih desetljeća, ali i mladima koji će kroz njega dobiti priliku pročitati kako su noćni izlasci u njihovom gradu prije izgledali.
Šesta je na redu Pijana promenada, kultni prostor pun klupa i žardinjera uz Gornjodravsku obalu i rijeku Dravu koji, doduše, nije predstavljao niti kafić, a niti klub, ali je bilo jedno od omiljenih mjesta za noćne izlaske 2000-ih godina tadašnjim osječkim srednjoškolcima i studentima.
Otkada se točno tamo krenulo izlaziti te kako je navedena lokacija dobila taj neslužbeni naziv, nitko ne zna, no razlog je očit – mladi su se tamo okupljali uglavnom u večernjim i noćnim satima kako bi se družili, stjecali prijateljstva te, uz to, popili koju čašicu više.
”Izlasci bi nam uglavnom započinjali okupljanjem u obližnjemu kafiću Ness (današnja Vinoteka Wine&Friends), nakon čega bismo otišli do Buce po cugu i potom se spustili izravno na Promenadu. Uglavnom su se pili bambus i dvoguze. Donosili smo plastične čaše, pa si u njih sipali piće koje bismo uvijek podijelili svima jednako, dok bi nas u ekipi znalo biti i po 15 ili 20 te podjednako i dečkiju i djevojaka. Uvijek smo bili tu jedni za druge, a ako je netko stanovao dalje i ako je bio mlađi, cijelo bi ga društvo pratilo kući. S mnogima sam od njih, stoga, i danas ostala u kontaktu te imamo neku obiteljsku povezanost”, govori za SiB.hr Mirta (44).
Izlazilo se stalno, pa čak i radnim danima i tijekom bilo kojega godišnjega doba
Na Promenadi se uglavnom ostajalo do 23 sata ili ponoći, nakon čega bi se odlazilo u objekte kao što su bili Mini Teatar, Cadillac, Big Ben i Kesten, ali bilo je i onih koji bi proveli tamo cijelu noć. Također, izlazilo se stalno, pa čak i radnim danima i neovisno o godišnjemu dobu (najviše je posjetitelja ipak bilo ljeti i prije početka školske godine), a klupice bi se znale i unaprijed zauzimati budući da se tamo znalo okupiti i po nekoliko tisuća ljudi.
”Bilo je oklada usred zime hoće li netko skočiti u Dravu za određeni iznos kuna te, dakako, neki su se bili i odvažili na to. Bili smo istovremeno i odrasli i djeca, iskorištavajući maksimalno vrijeme koliko smo to mogli i prilagođavajući se vremenskim uvjetima. Naravno, nismo išli tamo po najvećoj zimi i kiši, ali taj boravak na svježemu zraku te u blizini rijeke i prirode mnogo su nam više značili od izlazaka u lokale”, dodaje Mirta.
Iako je bila riječ o otvorenome prostoru, nije nedostajalo ni glazbe budući da bi uvijek barem netko iz pojedine ekipe ponio gitaru.
”Najljepše mi je bilo kada bismo tek došli na Promenadu, a na njoj se već nalazilo 1500 do dvije tisuće mladih ljudi. Na svakoj je drugoj klupici netko svirao neki instrument, pa se pjevalo, skakalo i ‘zagrijavalo’ prije izlaska u klubove. Štoviše, mislim da su svi pripadnici tadašnjih mladih generacija u određenim životnim razdobljima barem jedanput svratili na Promenadu. Kako u Osijeku svatko svakoga zna, tako ih se nerijetko znalo zadržati i na susjednim klupicama”, prisjeća se Luka (36).
Bilo je i vandalizma, ali ponajviše nezaboravnih trenutaka i uspomena
Dok Mirta ističe to kako su policajci tamo samo znali prošetati, bez zahtijevanja čak i osobnih iskaznica na uvid (unatoč prisustvu velikoga broja maloljetnika), sugovornici se sjećaju kako je znalo biti i tučnjava, velikih opijanja i vandalizma, no uglavnom bez drastičnih oštećenja i posljedica. S obzirom na blizinu stambenih objekata na Gornjodravskoj obali, tamošnji su se stanari pak najviše žalili na buku.
”Iako su prve zgrade udaljene tek nekoliko stotina metara, kako je to ipak bio otvoreni prostor uz rijeku, tako se čula buka te su njihovi stanari sve češće zvali policiju koja je počela dolaziti svaki vikend te popisivati ljude i tjerati ih otamo. Tako se negdje pred kraj prvoga desetljeća 2000-ih Pijana promenada ugasila, pa su se ljudi prebacili na Rondel kod Tvrđe, a zatim i preko puta u parkić kod Školjke na kojemu je isto znalo biti masovno okupljanje, ali nikada više kao na Pijanoj. Osim toga, popularan je bio i parkić kod Cadillaca u koji su zalazili uglavnom studenti”, navodi Damir (40).
Navedeno je trajalo sve dok Grad nije donio odluku o zabrani konzumiranja alkohola na javnim površinama za koje su se čak krenule popisivati i kazne od tisuću kuna, što je bio potpuni kraj tih masovnih okupljanja. Nedugo zatim nastao je DC (Donesi Cugu) party u okviru kojega se u dvorištu novoga Studentskoga doma to na legalan način (organizirano) vratilo na jedno vrijeme i bilo jako popularno.
”Gledajući iz sadašnje perspektive, vidimo to koliko nam je Pijana promenada bila korisna u toj fazi odrastanja. Imali smo prostor na kojemu smo mogli provoditi vrijeme i upoznavati nove ljude, i to bez da potrošimo mnogo novca da bismo se zabavili. Generacije nakon nas, nažalost, nisu to mogle iskusiti, već su bile primorane skrivati se po kvartovima, haustorima zgrada ili skupim kafićima”, ističu Luka i Damir.
Iako se svi slažu u tome kako Pijanu promenadu više ništa neće moći zamijeniti, ipak bi voljeli da se, ako ništa drugo, pripadnici današnjih mladih generacija ponovno počnu okupljati na sličnoj lokaciji te se, primjerice, prihvatiti sviranja instrumenata i boravka na otvorenom, umjesto sve učestalijega provođenja vremena na društvenim mrežama. U konačnici, nostalgiju u sugovornicima svakako bude i tamošnje klupe i žardinjere koje su do današnjih dana ostale iste.
”Bilo je fantastično i, da ikako mogu vratiti to vrijeme, učinila bih to. Moja 60-godišnja majka rekla je da nikada nije bila na Pijanoj promenadi, pa smo ju nedavno odveli kod Pješačkoga mosta da tamo popije čašu vina i da iskusi taj osjećaj. Također, moj sin sada ima 15 godina te, kada bi Pijana još uvijek bila u funkciji te kada bi mi rekao da izlazi tamo, podržala bih ga u tome”, zaključuje Mirta.
Serijal ”RetrOSpektiva noćnoga života” otkriva kako se živjelo i družilo, što se slušalo i što je bilo aktualno prijašnjih godina u izlascima u našemu gradu. Pijana promenada bila je epicentar osječkoga noćnoga života ranih 2000-ih, predstavljajući otvoreni prostor uz Dravu na kojemu su se okupljale generacije mladih s plastičnim čašama bambusa i gitarama, stvarajući prijateljstva, ljubavi i uspomene koje ni vrijeme ni zabrane nisu uspjele izbrisati.
