Je li što trulo u glumačkoj umjetnosti?

Ili sam drska ili površna, no odluka je tu: i na malo prostora mogu se postaviti provokativna pitanja, naravno, samo u dobroj namjeri! Cilj mi je  postaviti pitanje - gdje je danas glumačka umjetnost? Što se danas podrazumijeva pod pojmom moderna gluma? Što bi na to pitanje koje, uvjerena sam, kopka svakoga glumca, odgovorio profesionalni glumac. Ali mene jednako zanima što bi odgovorio i gledatelj. Pitanje  traži dublju analizu glumačke umjetnosti, barem u nacionalnim kazališnim kućama. Podrazumijevalo bi se da upravo nacionalne kuće njeguju moderan glumački način izražavanja.

No je li tako? Spontano se došlo i do drugoga pitanja. A što bi tek publika odgovorila na postavljeno pitanje? Kakvu glumu publika danas traži u kazalištu? Glume li naši hrvatski glumci staromodno ili moderno? Još prije nekoliko godina  konstatiralo se: postoji kriza publike. Tko je krivac? Ljudi ne idi dovoljno  u kazalište. Vjerojatno stoga što ih kazalište dovoljno ne provocira, nisu zadovoljni. Ne dobiju ono što traže. Zašto nisu zadovoljni i što oni to traže?

Zašto glumci o glumi malo ili čak nikako ne debatiraju (nema dovoljno pisanih tragova)? Možda je  upravo to razlog smrtnih muka kazališne glume. Nije kriza glumačkih talenata. Ima sjajnih glumaca, i mladih i starih! Ali ipak nešto nije u redu. To osjećaju glumci ali i publika. Nema razloga ne vjerovati ljudima koji pišu o toj temi (u svjetskim okvirima), ali valja  što prije dođi do odgovora. Kazališta u dovoljnoj mjeri ne ispunjavaju glumca, ali ni publiku. Zašto glumci bježe u sapunice, reklame?... Što opet ne znači da su tamo zadovoljni. Sviđa li se publici kako glumci glume u sapunicama, serijama, filmovima? Kakva nam  gluma treba da bi svi bili ispunjeni, zadovoljni, sretni? Čovjek treba glumu, to je i povijest dokazala.

Treba nam kazalište koje će zadovoljiti i glumca i publiku! Ovo je misao svjetskog teatrologa, uvjerena sam da ju svi podupiremo. Znači, moraju se potencirati razgovori o glumi i glumcu, ali mora se konkretno saznati što i o glumi misli publika. Ne bi bilo dobro da ostanemo bez glumaca, publike… Kazališta!!! Kriza je, ljudi su siromašni! Tko se danas  želi baviti dubokim glumačkim pitanjima, kad ljude muči materijalno siromaštvo? Ali postat ćemo uistinu  siromašni ako ostanemo bez glumca i publike jer oni čine kazalište! Siromašan je narod ako nema dobro kazalište. Svrha je kazališta  da nas nahrani, ispuni! Onda i prazan želudac manje zavija… Moderan čovjek traži modernu glumu, ako se piše o modernom čovjeku onda  treba izdvojiti prostor i vrijeme i za modernu glumu! Moderno ne znači uvijek površno. Sami provjerite kakva je situacija u našem kazalištu!

Dođite u kazalište! Glumac treba publiku,  a publika glumca, osobito ako su oboje gladni i u potrazi za istinom!

doc. art. Mira Perić Kraljik, glumica