Porazgovarali smo s nekoliko osječkih studenata o njihovom iskustvu rada na studentskim poslovima

Veliki se broj studenata, uz odrađivanje fakultetskih obveza, odlučuje i na obavljanje raznih studentskih poslova kako bi si podebljali budžet i uspjeli samostalno pokriti životne troškove. Srećom, takvih poslova ima mnogo, a studenti su uvijek traženi jer, između ostaloga, za njih poslodavci ne moraju plaćati nikakve dodatke. Porazgovarali smo, stoga, s nekoliko osječkih studenata o njihovom iskustvu rada na studentskim poslovima.

Prvi je naš sugovornik student pete godine medicine Mate Š. koji je u svom studentskom stažu radio dva posla. Prvi mu je i najbolji posao, kaže, bio posao noćnog portira u jednom studentskom domu na Erasmus+ projektu.

Sadržaj se nastavlja...

„To je bio projekt u kojemu su sudjelovali mladi iz svih europskih krajeva te raspravljali o svojoj ulozi u modernom društvu. Ja nisam sudjelovao na radionicama, već sam radio noćnu smjenu na porti, omogućujući sigurnost i bezbrižan san svih prisutnih na projektu koji su noćili u domu. Malo je reći da sam tamo, uz novčanu zaradu, stekao mnogo prijatelja iz različitih krajeva i kultura te se vratio kući kako materijalno, tako i nematerijalno obogaćen”, opisuje.

Nedugo nakon toga počeo je raditi na drugom poslu, a riječ je bila o postavljanju sjedala na novom nogometnom stadionu na Pampasu. Bez obzira na težak fizički rad, puno radno vrijeme i nesnosne ljetne vrućine, Mate kaže kako je taj posao imao dušu.

„Tamo sam također stekao mnoga poznanstva, a i moram priznati da sam upravo tamo naučio odakle potječe izraz „krvavo zarađen novac”. Ponosan sam na to životno razdoblje i uvijek ću ga nositi u lijepom sjećanju”, navodi.

Novi stadion na Pampasu; FOTO: Dragan Kovač

S druge strane, studentica treće godine preddiplomskog studija Kultura, mediji i menadžment Tea Đ. promijenila je dosta poslova, počevši od promocija, preko igraonica, pa sve do nezaobilaznog posla svakog studenta – rada u telekomunikacijskom servisu. Međutim, tvrdi kako joj se do sada najviše svidjelo raditi kao biljeterka u kazalištu, gdje trenutno odrađuje već drugu sezonu.

„Radni su uvjeti super. Radim koliko mogu i uglavnom u večernjim satima, pa mi se radno vrijeme ne podudara s odlascima na fakultet. Volim taj spoj elegancije i kulture te uživanja i zarade. Najmanje mi se pak svidio rad kod teleoperatera jer klijenti iscrpe, neovisno o dobrim uvjetima”, govori.

S njom se slaže i student prve godine diplomskog studija Prehrambeno inženjerstvo M. V. koji je nekoliko mjeseci radio također u jednom od telekomunikacijskih servisa u Osijeku. Kao glavnu prednost takvog posla ističe mogućnost prilagođavanja radnog vremena fakultetskim obvezama, no svakako smatra kako zna biti izazovno susretati se s različitim reakcijama ljudi.

„Neki ne budu baš u najboljem raspoloženju, neke uopće ni ne zanima što im imamo za reći, a neki pak odmah spuste slušalicu ili se ni ne jave”, ističe.

Međutim, studentica treće godine preddiplomskog studija također na PTF-u Ira I. navodi kako joj je upravo posao u pozivnom centru bio najbolji do sada. Radila je kao promotorica i hostesa te sezonske poslove, ali posao teleoperaterke smatra najfleksibilnijim, ali i dobro plaćenim u odnosu na ostale.

„Kada god imam fakultetske obveze, moguća je promjena radnog vremena. Također, veliki su bonusi, ako se zna raspolagati novcem. Najgori su mi poslovi bili hostesiranje i promocija baš zbog opisa posla. Dosta poslodavaca u takvom poslu iskorištava studente tako da svu zaradu koju ostvare upravo zahvaljujući njihovom radu ne isplaćuju u obliku bonusa, nego ostavljaju sebi”, opisuje.

Studentu druge godine diplomskog studija Mediji i odnosi s javnošću Ivanu J. najdraže je pak raditi u novinarstvu, što mu je ujedno i buduća struka, pa ni nema dojam da mu je to uopće posao. U drugu ruku, navodi kako mu je najgore bilo anketirati prolaznike jer budu u žurbi te često nemaju vremena i ne da im se odgovarati na pitanja.

„Iako se deset anketa za odraditi čini malo, kada ste na terenu, to zna potrajati i nije tako ugodan posao. Iako su se studentske satnice povećale, pojedini poslodavci ne mare za to i prave se kao da se ništa nije dogodilo. Smatram da dobar dio poslodavaca izrabljuje studente, iako su im oni „najjeftinija” radna snaga”, komentira.

Posljednja nam je sugovornica studentica prve godine diplomskog studija menadžmenta Ana M. koja tvrdi kako je jedan od najvećih izazova kod studentskih poslova javljanje na oglase jer u većini slučajeva poslodavci već pronađu radnike. Ona je, s druge strane, do sada radila u nekoliko trgovina, a najgore joj je iskustvo bilo u jednoj prodavaonici u Slavonskom Brodu.

„Tamo stalno traže studente jer im odlaze zbog loših uvjeta. Ne mogu se, primjerice, zamisliti u konobarenju, pa ga zato izbjegavam, dok trenutno radim u zlatarnici”, zaključuje.

Sudeći prema dobivenim odgovorima, svaki student ima individualan pristup te drugačije iskustvo s obavljanjem posla. Potrebno je samo da svatko pronađe ono što mu najbolje odgovora, ovisno o svojim mogućnostima, vremenu, interesima i fakultetskim obvezama koje bi studentima ipak trebale biti prioritet.