HVALA Magazine naziv je novog i drukčijeg časopisa, čija je pilot verzija prošloga tjedna prvi put ugledala sučelja interneta. Duo koji stoji iza ove ideje razdvaja gotovo 1800 kilometara, no to za njih ne čini ni najmanju prepreku. Studenti Milo King Taylor iz Londona i Robert Sorić iz Osijeka ispričali su priču o svom HVALA

Za početak, danas često čujemo kako se o mladima u Hrvatskoj, ali i u ostatku svijeta priča kao o pasivnima i nezainteresiranima. Pa, dečki, otkrijte nam tajnu. Kako to da ste se odlučili pokrenuti nešto svoje? Odakle vam ideja i motivacija?

Milo: Mislim da smo obojica zapravo dosta kreativne osobe s različitim interesima i vještinama pa smo tako odlučili pokrenuti projekt u koji bismo to mogli i uklopiti. COVID-19 nam je poremetio prvotne planove; već smo imali dogovorene gaže u Budimpešti, ali onda je nastupio lockdown stoga se ideja o časopisu pojavila kao način da i dalje nastavimo zajedno raditi na nečemu što nas zanima.

Sadržaj se nastavlja...

Kada ste počinjali, koja vam je bila inicijalna ideja i cilj?

Robert: Ideju smo razvijali od rujna prošle godine. Iako je bilo teško uskladiti sve druge obveze ipak se sve baš nekako lijepo poklopilo i naš prvi broj časopisa izašao je ovu subotu. Rekao bih da smo motivirani i da jedva čekamo raditi na ostalim brojevima. Cilj nam je svaki mjesec objaviti jedan primjerak, gdje bismo mogli predstaviti naš rad, ali i rad i priče drugih. Tako smo u prvom broju objavili „Spare parts“, seriju fotografija našeg zajedničkog prijatelja iz Nizozemske Jassea. Željeli bismo u časopisu prikazati sve ono što nam se sviđa i tako zapravo stvoriti „arhivu kul stvari od strane kul ljudi koje poznajemo“.

Što je zapravo HVALA?

Robert:  Teško je definirati jer HVALA nije ciljano stvoren kao brand ili kako bi predstavljao određenu ideju. To je, jednostavno, naziv našeg časopisa.

Milo: HVALA je kombinacija svih stvari do kojih nam je stalo: umjetnosti, glazbe, fotografije, i bilo čega drugog što nas u nekom trenutku zainteresira, uključujući, naravno, kao što je Robert već i spomenuo –  radove drugih ljudi.

Naziv vašeg časopisa nešto je drukčiji od onoga što smo navikli čuti i vidjeti. Onda, što stoji iza riječi “HVALA”?

Milo: Odabir imena bilo je nešto što nas je okupiralo tjednima. „Stajali smo na mjestu“ jer nismo htjeli izabrati neki naziv koji zvuči pretenciozno ili „kul“, a da ne uključuje neko osobno značenje. Tako smo se skoro odlučili za GSD Magazine zbog jedne od naših internih šala, ali onda smo odjednom došli do imena HVALA. Ta mi se riječ nekako činila fonetski vrlo ugodnom, a pored toga, reći nekome „hvala“ u cijelom je svijetu smatrano jednostavnom, obzirnom i prije svega lijepom gestom. Također, hvala je prva riječ koju sam naučio kada sam prvi put došao u Osijek, što također našem naslovu pripisuje osobnu dimenziju sentimentalnosti.

Kako to da ste se odlučili baš za format časopisa, a ne primjerice bloga?

Robert: Svi imaju blog, to nije fora. Kod časopisa je super što svaki broj može biti priča za sebe. Također, svaki će se broj pripremati mjesec dana, znači uređivati, mijenjati, prerađivati i dorađivati i tek potom objaviti. A onda, opet sve ispočetka – od nule graditi identitet novog broja.

Milo: Slažem se, forma časopisa na internetu svakako je nešto drukčije i posebno u odnosu na formu  bloga.

Osim prevladavajućeg vizualnog sadržaja primijetila sam da ste uz časopis objavili i glazbeni mix. Kakve ćemo sve oblike sadržaja susretati na vašoj platformi? Kakvu publiku očekujete?

Milo: Tako je, prvobitno je zamišljeno da uz svaki broj časopisa objavimo i glazbeni mix kako bi naši čitatelji mogli čitati i slušati u isto vrijeme. Mogućnosti su po tom pitanju zaista neograničene.

Robert: Što se tiče publike, više radimo ovo iz osobnih razloga, kako bismo imali projekt zbog kojeg nam „gori pod nogama“, a sadržaj je namijenjen svima onima koji ga smatraju zanimljivim i koji su voljni uključiti ga u svoj „feed“. Bez iznimke. Publiku tek počinjemo stvarati, vidjet ćemo gdje će nas ta priča odvesti.

U moru turobnih priča, ovakav tračak pozitive, inicijative i poduzetnosti mladih nešto je što nam svima treba. Kako zaključiti? Osim dečkima reći HVALA.

Izvor: Vježbe, Fakultet hrvatskih studija