Povodom obilježavanja 10. Tjedna psihologije u Hrvatskoj održana je radionica naziva Emocionalna inteligencija i najčešće zablude o ljubavi: što (ni)je ljubav? namijenjena studentima našeg Sveučilišta.

Radionica je održana u prostorijama Psihološkog savjetovališta za studente UNIOS-a, a organizirala ju je psihologinja Sanja Bulog. Nakon što sam  sudjelovala u radionici, odlučila sam intervjuirati Sanju, a što ona kaže o studentskim danima, emocionalnoj inteligenciji i zabludama u ljubavnim vezama saznajte u nastavku.

Ukratko se predstavite.
- Moje ime je Sanja Bulog i po struci sam psiholog. Imam 25 godina i radim u Psihološkom savjetovalištu za studente UNIOS-a te u Uredu za studente s invaliditetom.

Što vas je privuklo k psihogiji?
- Oduvijek se smatram ekstrovertiranom osobom koja voli pomagati ljudima  i zna ih saslušati, ali prvenstveno me privuklo proučavanje funkcioniranja ljudskog uma. U srednjoj sam školi imala sažetiji program psihologije, ali sam u slobodno vrijeme samostalno proučavala dodatnu literaturu. To me dalje zaintrigiralo, stoga sam se odlučila za studij psihologije.

Jeste li tijekom studiranja sudjelovali u nekim projektima te koje biste istaknuli?
- Sudjelovala sam na nekoliko projekata, a izdvojila bih tri. U Novom Sadu sam na konferenciji s kolegicama predstavila upitnik koji mjeri zavist kod studenata te je prvi upitnik takve vrste. Na Sarajevskim sam se danima psihologije bavila zdravstvenom psihologijom, odnosno pitanjem povezanosti zdravstvenog lokusa kontrole i razine optimizma sa zdravstvenim ponašanjima kod studenata. Također, sudjelovala sam i na prvoj konferenciji Hrvatskog udruženja za bihevioralno-kognitivne terapije s međunarodnim sudjelovanjem, istraživanjem na temu pozitivnih i negativnih automatskih misli kod studenata za vrijeme učenja i polaganja ispita.

Što vas je potaknulo na organiziranje ovakve radionice?
- Studenti u Savjetovalište ne dolaze samo s problemima vezanima uz studiranje i učenje nego i s osobnim problemima gdje se često pojavljuju i ljubavne poteškoće. To me potaknulo da samostalno organiziram i provedem radionicu koja će studentima približiti koncept emocionalne inteligencije i njezine važnosti u održavanju ljubavnih veza. Također, na radionici smo se bavili i važnosti komunikacije u ljubavnim vezama, a savjeti koje su studenti dobili mogu se primijeniti na komunikaciju u svim bliskim odnosima. Ovo je prva takva radionica, ali ih pripremam još nekoliko.

Jeste li zadovoljni odazivom i provedbom radionice?
- Jako sam zadovoljna i ugodno iznenađena odazivom. Radionica je planirana za 22. veljače s kapacitetom mjesta do 20 studenata. Međutim, odaziv je bio fantastičan, stoga sam 80 prijavljenih studenata  podijelila u grupe te održavala radionice tijekom četiri dana. Također moram pohvaliti studente koje su pokazali izrazit interes za psihologiju i rad na sebi. Odlično su surađivali, stoga je zbog kvalitete međusobne interakcije radionica uspješno održana. Također, po komentarima ostavljenima u evaluaciji sam uvidjela da su i oni uživali u radionici, što me zaista veseli.

Nakratko se vratimo na emocionalnu inteligenciju. Koliko je ona bitna u svakodnevnom funkcioniranju?
- Smatram da je jako bitna u svim segmentima ljudskog funkcioniranja. Emocionalno inteligentne osobe lako prepoznaju vlastite emocije, lakše ih reguliraju te se nose s njima. Osim poznavanja svojih emocija, one imaju i razvijenu sposobnost, odnosno vještinu prepoznavanja emocija drugih ljudi, što je važan faktor u ostvarivanju i održavanju socijalnih odnosa. Također, takve se osobe bolje znaju nositi s emocijama drugih ljudi te mogu sami sebe motivirati, što je vrlo važno za studente tijekom razdoblja ispitnih rokova. Neka istraživanja pokazuju da su studenti s razvijenom emocionalnom inteligencijom uspješniji i funkcionalniji tijekom studiranja.

Na radionici smo se bavili i raznim aktivnostima. Jedna je od njih bila i odrediti slažemo se ili ne s određenim ljubavnim zabludama. Jedna od njih je bila: Samo jednom u životu javlja se prava ljubav. Kako komentirate ovu tvrdnju?
- Takvo vjerovanje može dovesti do različitih posljedica. Svaka ljubav može biti posebna na svoj način te ne postoji nekakav univerzalan instrument za mjerenje iste. Osobe koje vjeruju da se „samo jednom ljubi“ često ostaju u nezdravim vezama jer se boje da su „ispucali“ svoju šansu za jedinu pravu ljubav.

Uz pravu se ljubav često veže i zabluda da ona treba trajati do kraja života. U današnjici je sve manje takvih ljubavi, a stope razvoda rastu. Što je po Vašem mišljenju dovelo do toga i može li se to promijeniti?
- Brakovi su prije dulje trajali zbog drugačijeg načina života, a upravo današnji užurbani način života dovodi do slabije komunikacije i, posljedično, većih stopa razvoda. To se može popraviti razvojem komunikacije i radom na povjerenju. Ipak, moto „i u dobru i u zlu“ ne treba biti sinonim za ostajanje u nezdravom braku nego se odnosi na podršku jedno drugome u teškim vremenima.

Zadnja zabluda s radionice koju bih htjela da prokomentirate je: Što je veća ljubav, veća je i ljubomora. Je li zaista tako?
- Ljubomora je prirodan osjećaj koji se budi u čovjeku kad osjeća strah da će partner usmjeriti svoju ljubav prema nekom trećem. Njezina je svrha motivirati osobu na ponašanja kojima će sačuvati svoj odnos. Ipak, nije ju dobro izjednačavati s ljubavi jer ljubomora nije preduvjet da bi postojala ljubav.

Za kraj, što biste poručili studentima?
- Prije svega, htjela bih im zahvaliti na velikom odazivu i reći da sam ponosna na njihov interes za psihologiju i rad na sebi. Bilo mi je divno surađivati s njima, stoga ih ovim putem pozdravljam i pozivam i na sljedeće radionice koje će se održavati tijekom ljetnog semestra.

Razgovarala: Nina Viljanac/SiB.hr

 

Sadržaj se nastavlja...