Stranac koji je postao naš: Topla priča o pripadanju, jeziku i ljubavi prema Hrvatskoj
Nakon par rečenica na engleskom jeziku, Amerikanac Matthew Mcgrath s osmijehom i velikom sigurnošću kaže: „Naravno da pričam hrvatski, pa u Hrvatskoj smo!“ Iako dolazi iz Pittsburgha, hrvatski jezik i kultura postali su mu svakodnevica. Matthew otkriva fascinantnu životnu priču isprepletenu učenjem jezika, putovanjima, obiteljskim životom i prilagodbom kulturi koja mu je postala dom. Više o svemu progovorio je za Bećar priče.
Kao 23-godišnjak željan avanture, Mat je pretraživao oglase za učitelje engleskog jezika širom svijeta. Nadao se Brazilu, Ekvadoru ili Argentini, ali sudbina mu je namijenila Hrvatsku – jedina zemlja izvan Azije koja je tada tražila učitelja. Prvi kontakt s hrvatskom zemljom bio je u Križevcima, malom gradu koji je postao odskočna daska prema dubljoj vezi s novom sredinom.
Iz Križevaca do Zagreba i Njemačke – put prema „pravom Hrvatu“
Početak boravka u Hrvatskoj obilježila je godina i pol u Križevcima, nakon čega je preselio u Zagreb. Obiteljski život i dolazak prve kćeri potaknuli su selidbu u Njemačku, no kako sam kaže – tek tada je postao pravi Hrvat, jer “pravi Hrvat mora ići u Njemačku za boljom zaradom”. Povratkom u Hrvatsku zatvorio je krug i pronašao svoj trajni dom.
Iako se ne osjeća kao stranac, i dalje ističe: “Ja sam Amerikanac. Nikad neću biti Hrvat.” Po njegovom mišljenju, Hrvat nije samo državljanstvo već etnička pripadnost. Objašnjava da u SAD-u to nije tako – svaki Amerikanac može doći odasvud, ali u Hrvatskoj i Europi općenito, narod i identitet duboko su povezani s porijeklom, prezimenima i kulturom.
Ljubav prema jeziku i dijalektu – od nule do narječja
Naučio je hrvatski za šest tjedana, koristeći tzv. “papiga metodu” – ponavljanje riječi koje čuje. Naučio je dijalekt iz Križevaca toliko dobro da su mu u školi u kojoj je radio ispravljali, govorivši mu da ipak mora govoriti književno. Iako nije razumio odgovore, njegov trud i šarm osvojili su ljude. Postao je lokalna legenda, i to prije snimanja za TikTok i ostale društvene mreže.
U njegovoj priči posebno mjesto imaju lokalne specifičnosti – rakija, pjesma i priča. Njegova potraga za rakijom kako bi nas počastio i ispunio “bećarski kodeks” vodi ga do susjeda koji mu s ponosom daje domaću rakiju nagrađenu na natjecanju u Srbiji. Humor i jednostavnost tog trenutka oslikavaju koliko je duboko prihvatio lokalne običaje i koliko se oni isprepliću s njegovim identitetom.
Život na selu – sloboda, djeca i travnjak kao san
Svoje trenutno prebivalište opisuje s velikim entuzijazmom – kuća u Baranji, mir, prostor za igru, bicikliranje do škole i – travnjak. Kao tipični Amerikanac, priznaje da je za njega travnjak simbol doma, čak i ako bi ga netko ovdje zvao oranicom. Planira možda napraviti bazen ili betonski teren za košarku, ali najvažnije mu je da djeca odrastaju sigurno i slobodno.
Unatoč ljubavi prema Hrvatskoj, priznaje da mu povremeno nedostaje američki “customer service”, za koji, primjećuje, mi nemamo niti adakvatan prijevod. Ljubaznost, iako ponekad lažna, u Americi ima svoju funkciju – olakšava svakodnevicu. Smeta mu i veličina parkirnih mjesta i cesta, koje opisuje kao stvorene za “Fiću i Yuga” ali sve to prihvaća sa smiješkom i ironijom, kao dio lokalnog šarma.
“Malo zajebani, ali moji ljudi”
Na pitanje je li sretan ovdje, odgovara s osmijehom: “Ja sam jako sretan. Moja djeca su sretna. Ovo je moj san.” Hrvatima priznaje da su “malo zaje…”, ali mu to zapravo paše. U tom mentalitetu i zajedništvu našao je sebe. Iako stranac, Mata, kako ga u selu zovu, postao je dio jedne male nacije koja mu je dala ono što Amerika nije – osjećaj pripadnosti, identitet i mir.
Pogledajte toplu, zabavnu i motivirajuću priču o životu iz perspektive stranca zaljubljenog u Baranju i cijelu istočnu Hrvatsku. Biste li se vi mogli preseliti iz velegrada u malo selo?
