Najtraženije su im bluze, haljine i pamučna odjeća, ali i određeni detalji poput nakita i torbi, i to posebice na proljeće i ljeto
Odijevati se u second hand stilu više nije nikakav bauk i postalo je sve privlačnije kako starima, tako i mladima. Osim toga što je uglavnom riječ o autentičnim odjevnim komadima i uistinu neobičnim kombinacijama koje se od njih mogu složiti, kupce najviše u takve trgovine privlače niske cijene, posebice u posljednje vrijeme s obzirom na poskupljenja.
Da je tome tako, sve češće svjedoče i vlasnici slavonskih second hand trgovina. Među njima je Doris Kovačević koja, iako je ekonomistica po struci, već gotovo četiri godine uspješno posluje u svojemu lokalu od 20-ak kvadrata u središtu osječkog Donjeg grada. Upravo joj je njegova veličina, kaže, prednost i ono što ju pozitivno izdvaja od ostalih tekstilnih dućana.
”Kako sam prije otvaranja vlastite trgovine radila svugdje, tako sam ponajprije stjecala to iskustvo komunikacije s ljudima. Uz to, second hand odjeća oduvijek me zanimala jer je drugačija i neobična, a u svome se objektu, za razliku od nekih drugih, mogu individualno posvetiti svakome kupcu te mu pomoći izabrati točno ono što mu odgovara”, ističe Doris za SiB.hr.
Dakako, postoje i ljudi koji imaju određenu averziju prema second hand odjeći, smatrajući ju prljavom, nekvalitetnom ili čak sramotnom, pa se takve mušterije ni ne trudi privući. Srećom, navodi kako su one uistinu rijetke, a kod njih uvijek postoji i mogućnost povrata novca ako kupac kasnije primijeti kako je artikal oštećen.
Prodaju marke odjeće koje nema nitko u gradu
”Kako u svakom, tako i u mojemu dućanu ima bolje i lošije odjeće. Primjerice, pamučne majice, čak i ako su nošene, najčešće zadrže izvornu boju i oblik, a po cijeni od svega nekoliko eura isplati ih se kupiti. Uz to, uvijek pregledamo svaki komad prije nego što ga uopće stavimo u prodaju”, pojašnjava Doris.
Oni koji pak kupuju, nerijetko kupuju ”naveliko”, često dolazeći čak i iz drugih gradova ili ako budu u prolazu. Uglavnom su, tvrdi, u pitanju žene srednje dobi, ali i studentice koje vole isprobati retro i ‘oversize’ asortiman.
”Ljudi vole doći jer uvijek nađu nešto neobično i nešto što ne nosi svaka druga osoba u gradu. Kako je kod nas sve uvozno, tako se nađu i marke za koje ni ja nisam čula, pa mi tek kupci objasne o kojima je riječ”, kaže Dorisina kolegica i prodavačica Sanja Dobrinić koja je prije radila u velikom trgovačkom prehrambenom lancu te iz istoga razloga prešla u manji tekstilni dućan – radi bolje posvećenosti kupcu.
Najtraženije su im, dodaje, bluze, haljine i spomenuta pamučna odjeća, ali i određeni detalji poput nakita i torbi, i to posebice na proljeće i ljeto. Cijene im pak variraju – najjeftiniji im je komad euro, a najskuplji 15 eura, što su većinom zimske jakne i krznene bunde.
Slična je situacija i u đakovačkoj second hand trgovini koju vodi prodavačica Helena Ferić. Uvidjevši kako u navedenom mjestu manjka takvih objekata te također iz ljubavi prema takvoj vrsti odjeće, prije više od godinu dana otvorila je vlastiti lokal.
”Neki imaju prijezir prema takvoj odjeći”
”Netko to voli, a netko ne. Nekome nije bitno je li to polovno, netko to želi prvo oprati jer je nošeno, a netko jednostavno ima prijezir prema takvoj odjeći. Međutim, mišljenja sam da svaka roba ima svojega kupca, i to posebice ako se prodavač posveti mušteriji i predstavi mu takve artikle najbolje što može, ali i ako ih zna sortirati. Primjerice, dosta tu odjeće bude i za baciti, no ja sam već probrala od koga ju je najbolje nabavljati”, govori Helena.
U njezinu trgovinu također dolaze klijenti i iz drugih mjesta, i to mahom žene. Dok muškarci većinom izabiru radnu odjeću, žene naginju prema kupovini svečanih haljina koje će ionako samo jedanput odjenuti, pa im je važno da su jeftine.
Onima koji tamo žele kupovati ne treba posebna reklama
”Budući da kupce najviše privlače cijene, dolaze mi i bez neke posebne reklame te uvijek pronađu nešto što im se sviđa. Dakako, bude i posebnih situacija, pa tako, primjerice, mnogo njih ne razumije da nemamo hlača u svim veličinama, već su dostupne samo jedne takve kakve jesu i to je to. Ima i onih koji bi mi voljeli donijeti svoju rabljenu odjeću, pa da ju ja prodam, a često ispituju prodajemo li i izložbene lutke”, kroz smijeh zaključuje Helena.
S obzirom na popularnost svojega poslovanja, sve naše sugovornice planiraju proširivanje u veći prostor, ali i u druge gradove. Moguće je i uvođenje prijenosa uživo na društvenim mrežama kako bi privukle kupce koji žive malo dalje te predstavile svoj asortiman i široj publici.
U svakome slučaju, second hand trgovine vidljivo će uvijek živjeti i imati svoje mušterije, dok bi oni kojima se iste ne sviđaju trebali, ako ništa drugo, smanjiti predrasude prema njima jer je, bez obzira na sve, i dalje u pitanju prodaja ispravnih i nadasve kreativnih odjevnih komada.