Neki ju podržavaju i prakticiraju, neki ju smatraju nepotrebnom, dok neki samo podupiru parove koji ju žive, a osobno to nikada ne bi mogli

Tema predbračne čistoće, iako ju se dugo godina gotovo potpuno ignoriralo, danas je sve prisutnija u društvu, a osobito u vjerničkim krugovima. Riječ je o načinu življenja ljubavne veze koji isključuje bilo kakav oblik seksualnog odnosa između partnera do braka, što se nerijetko odnosi čak i na poljupce, zagrljaje te držanje za ruku.

Unatoč tome što živimo u seksualiziranom svijetu u kojemu je takav koncept življenja zasigurno izrazito izazovan, pronašli smo nekoliko mladih Osječana koji aktivno žive predbračnu čistoću i ne planiraju odustati od toga. Jedan je od njih Josip koji do sada nije bio mnogo puta u vezi, a istovremeno nije ni bio do te mjere blizak s partnericama da bi uopće razgovarali o toj temi.

Sadržaj se nastavlja...

''Iako trenutno i dalje nemam djevojku, živim predbračnu čistoću i volio bih da tako i ostane, premda u današnje vrijeme, koliko mi je poznato, sve manje mladih to prakticira'', rekao je za SiB.hr.

S njime složila se Ružica, smatrajući kako bi svatko trebao živjeti predbračnu čistoću jer tako, kaže, možemo otkriti tko smo zaista, a i tko je naš partner. Osim toga, misli kako na taj način parovi imaju priliku bolje se i dublje međusobno upoznati, dok će istovremeno eventualni prekid veze moći mnogo lakše podnijeti jer se nisu emocionalno vezali jedno uz drugo.

''Poanta je predbračne čistoće ljubav po uzoru na onu Kristovu. Prakticirajući ju možemo izgraditi prijateljstvo između sebe i svojega partnera, a potom ga učvrstiti i očuvati. Takva je i Božja ljubav prema nama – toliko je čista i snažna da nas upravo želi zaštititi od svega onoga što nam može psihički i fizički naštetiti te nas poziva na vezu koju ćemo graditi na ljubavi, povjerenju i strpljivosti, bez da nam tjelesnost pomuti pamet'', navela je.

Martina pak predbračnu čistoću vidi kao izvrstan način ne samo življenja ljubavne veze i kvalitetnog međusobnog upoznavanja, nego i pripreme za brak.

''Ne svodi se sve samo na tijelo, tjelesnu privlačnost i tjelesni užitak, već osobe trebaju biti usmjerene i na razgovor, a tada se vidi kakva je tko osoba, kako razmišlja, koji su joj prioriteti, ima li razumijevanja i suosjećanja, koje su zajedničke teme i ciljevi... Naravno, hodati bez tjelesnosti mnogo je teže te zahtijeva veći trud i napor, ali jasno pokazuje hoće li osobe uopće moći funkcionirati, odnosno moći živjeti zajedno jednoga dana. Kada dođu određene godine, ostaje samo razgovor, a ako on ne funkcionira, tada u braku ostaju dva osamljenika'', istaknula je.

Ipak, bilo je i onih koji ne misle kako je prakticiranje predbračne čistoće važno za održavanje i opstanak ljubavnog odnosa, ali ni za iskazivanje vjere u Boga. Primjerice, Marko sebe smatra više duhovnim, a manje religioznim mladićem koji i dalje vjeruje da Bog postoji i da mu pomaže u životu. Iako je odrastao u katoličkoj obitelji, njegovi roditelji nisu od njega zahtijevali da redovito ide u Crkvu, a samim se time nisu pridržavali ni predbračne čistoće.

''Po meni, zaista je glupo tražiti od vjernika da tako žive. Nisam siguran što točno piše u Bibliji po pitanju predbračne čistoće, ali siguran sam, ako se mladić i djevojka iskreno vole, kako Bog nema ništa protiv toga da tu ljubav iskažu i na tjelesni način. Moje je iskreno mišljenje kako predbračnu čistoću od vjernika zahtijevaju isključivo Crkva i svećenici, dok ona nije nametnuta od strane Boga i zaista se spolni odnosi prije braka tako ne bi ni trebali smatrati grijehom'', naglasio je.

Na njegovo se mišljenje nadovezao Filip, ustvrdivši kako je taj pojam postao relevantan u društvu upravo zbog religije. Ako je nekome tko i nije religiozan stalo do življenja predbračne čistoće, pretpostavlja da je to pitanje odgoja, odnosno jedna od tradicionalnih vrijednosti koja se prenosi s naraštaja na naraštaj i zadržava jer mnogi ljudi nemaju tendenciju propitivati načine razmišljanja koji im se usađuju od najmanjih nogu, i to ponovno zbog brojnih religijskih uvjerenja svojih predaka.

''Međutim, ne vidim ništa sporno u tome da je nekim parovima stalo do življenja predbračne čistoće, sve dok je želja za takvim načinom života obostrana i sve dok to nijedna strana ne nameće onoj drugoj'', dodao je.

O predbračnoj se čistoći vidljivo govori na različite načine i u različitim kontekstima. Neki ju podržavaju i prakticiraju, neki ju smatraju nepotrebnom, dok neki samo podupiru parove koji ju žive, a osobno to nikada ne bi mogli. U svakom slučaju, na svakoj je osobi, a potom i paru da samostalno i prema vlastitom nahođenju odluči hoće li ju prakticirati ili ne, neovisno o tome što na to kažu Crkva, obitelj, društvo i mediji.